„Imena luda nalaze se svuda!“


Ovako se u moje vrijeme pisalo ispod nečijeg potpisa u popularnom leksikonu, ili ako bi neko napisao svoje ime na nekom zidu, ogradi…Tada mi je to zvučalo vrlo čudno i neobično i bez obzira što je poruka bila sasvim jasna, nešto mi se tu nikako nije uklapalo. Izgleda da sam ovoj izjavi našla idealnu namjenu tek danas, poslije dvadesetak godina i moram priznati da sam prilično zadovoljna zbog toga. Krug se konačno zatvorio! Evo kako sam doživjela prosvjetljenje…

Nekoliko puta sam već spomenula kako dugo putujem do škole u kojoj radim. Ne vozim, koristim isključivo gradski prevoz, a to je veoma dugotrajan, svakodnevni proces. Uglavnom mi to ne smeta. Uvijek nađem sebi zanimaciju, stalno nešto posmatram, analiziram, proučavam, bilo da su u pitanju ljudi, muzika u prevozu, saobraćaj, prirodne i neprirodne pojave, biljke, životinje…U svemu se uvijek krije neka zanimljiva, originalna priča. Nije to samo put od Zvezdare do Rakovice :-). Ovog puta riješila sam da napravim kratku analizu naziva koje vlasnici daju svojim radnjama, ugostiteljskim objektima, kladionicama, trafikama, ma bilo kom poslovnom prostoru gdje je neophodno ostaviti koji dinar. Dugo ih već posmatram i iskreno, zabezeknuta sam zbog otkrića čega sve tu ima. Pored onih dobro smišljenih, originalnih naziva, postoje i oni drugi, koji po meni, nemaju nikakve veze sa bilo čim: ni sa prostorom koji predstavljaju, ni sa mjestom gdje se nalaze, a vjerovatno ni sa osobom koja ih je smislila. Voljela bih da mogu da pitam pojedine od njih šta im se  zaboga  desilo i gdje im je u tom momentu bila čista svijest i zdrava pamet?!

Evo da krenem od Mirijeva. Dugo je tu iznad naše zgrade bila aktuelna pečenjara koja se zvala MALIBU. Svaki put kada bih prošla tuda, nisam mogla a da se ne zapitam kakve veze ima pečenjara sa tim nazivom? Znamo svi gdje se Malibu nalazi, a nisam baš sigurna da je poznat po pečenjarama, i to još ovim našim u kojima je glavni brend pečena svinjska glava i nogice. Pa odakle onda to,kakva se misterija tu krije ??? Jedino logično objašnjenje mi je bilo da se gazda malo poigrao riječima i slovima. Na primjer, želja mu je bila da pečenjaru posveti svom još uvijek maloljetnom sinu, koji se, opet na primjer, zvao Boško Urošević ili tako nekako. Onda je uzeo njegove inicijale i dodao ispred MALI, dakle MALI B.U. Kako je gazda duhovit neki čovjek, spojio je sve to u jednu riječ i eto ti naziva – MALIBU – originalno, a sa skrivenom porukom! Nadam se da je tako bilo, jer ne znam kako bih drugačije povezala pečenjaru sa Mirijeva sa nazivom MALIBU! Da me ubiješ, ne znam!

Na potezu od Banjice do Kanarevog Brda primjetila sam nekoliko „zanimljivih“ naziva. Prvi od njih odnosi se na manji novoizgrađeni, privatni hotel, koji se zove ROKOKO. Jeste, baš tako! Kao što znate, ROKOKO je umjetnički stili koji karakteriše sam završetak baroka i zovu ga još GALANTNI, OSJEĆAJNI stil. Jedino što može biti galantno i osjećajno u vezi sa ovim hotelom (koji se inače nalazi na prilično velikoj nizbrdici i to pored samog puta)  jeste divlje žbunje koje raste oko same građevine,  ili možda stovarište nekakvog materijala odmah ispod istog. Druge galantnosti ja ne vidjeh, a trudila sam se, vjerujte. Dobro, možda je enterijer hotela sasvim ROKOKO, možda je i gazda OSJEĆAJAN, to već ne znam i neću da tvrdim. Ali dok se to ne utvrdi, jedina istina je da ime ROKOKO stoji na onom zidu ničim izazvano, kao palo s Marsa, ili kao da je stiglo iz neke druge dimenzije.

Malo niže, lijevo od skretanja za Lisičiji Potok, ponosno stoji ogromna tabla sa natpisom COSTA AZZURA. Manjak jednog slova nikako ne utiče na grandioznost i spektakularnost ove velike table, kao i samog naziva. E ja bih tu sada očekivala hotel sa minimum četiri zvjezdice, sa bazenima, teniskim terenima, odmaralištima…Prosto takvu sliku dobijem u glavi kada čujem i vidim takav naziv. Međutim, to je iz nepoznatih razloga naziv za jednu minijaturnu PEKARU. Mislim da je tabla sa nazivom veća od same pekare i ubijeđena sam da je vlasnici još uvijek otplaćuju i da nema tih kroasana i kiflica koji mogu to dugovanje isplatiti. Pa, gospodine vlasniče, TOLIKA tabla se stavlja na tržni centar ili dvadesetospratnu poslovnu zgradu, nikako na pekaricu od 3×3 metra. I još taj zvučni, italijanski naziv….Ne znam, nešto ne vjerujem da u Rimu, u sred grada postoji pekara sa džinovskom tablom na kojoj piše KOD MIĆE NA BUREK, ili nešto slično…

Kad smo već kod italijanskih naziva, skrenuću malo sa svoje putanje, jer moram istaći jednu ulicu u centru gdje se prvo nalazi poznata TRATTORIA, a odmah pored nje ništa manje poznata PANETTERIA (pošto su u centru, ne fali im ni jedno slovo, sve je profesionalno odrađeno!). Kad god prođem tuda izgubim svoj geografski osjećaj i orijentaciju, pa sam nekoliko puta bila ubijeđena da ću, ako nastavim dalje, izaći direktno na Španski Trg. I kako onda da se vratim kući, u Mirijevo??? Ne znam, čudno je to sa tim nazivima…A što si bliže centru, to je manja šansa da ćeš naići na „domaći“ naziv, tako je valjda moderno i u trendu ;-)!

U ovoj kratkoj analizi moram ukazati i na nazive koje vlasnici daju svojim pogrebnim preduzećima. Po mom mišljenju, ne treba tu mnogo filozofirati i izmišljati, već napisati koje je to preduzeće i ime i prezime vlasnika. Ali ne, kod nas to nije slučaj, pa onda možete vidjeti ogromnu crnu tablu na kojoj zlatnim slovima piše POSLEDNJI POČINAK, ili SMIRAJ DANA, ili POSLEDNJE PUTOVANJE, ili VJEČNE SUZE. Kad vidim tako nešto, ne znam da li bih se smijala ili plakala, evo i sad me podilazi neka tiha jeza :-). U svakom slučaju moj favorit na tom polju nalazi se na istom onom potezu od Banjice do Kanarevog Brda, ustvari, nalazio se, jer su tu tablu prije određenog vremena skinuli. Naime, na toj tabli je pisalo, ni manje ni više, nego PUT U RAJ. Ispod tog naziva je bila nacrtana strijelica, odnosno putokaz kako stići do preduzeća. Put je vodio uzbrdo, pa se preduzeće nije ni vidjelo, a ja pomislih par puta da nije čuveni put u raj baš tu, malo niže od pet solitera, kad skreneš desno, pa uzbrdo. Mislim, tolike su teorije i pretpostavke prisutne kada je ta tema u pitanju, te da li postoji raj, te gdje se on nalazi, te kako se stiže do njega…Kad ono, eto ti njega na Banjici, nema greške, tako tabla pokazuje, manite me više nagađanja, istina je otkrivena!

Mogla bih još dosta da pišem na ovu temu, ali to bi trajalo…Samo još da istaknem moje duboko divljenje mesarama sa nazivom PAPAK i MERAK. Po jedna riječ, a tako mnogo govori. I za to treba imati stila, da se ne lažemo! Potrebno je samo „ubosti žicu“ i uspijeh je zagarantovan :-). Međutim, mnogima baš ta žica nedostaje, i onda na kraju opet dođemo do one stare, dobre: „IMENA LUDA NALAZE SE SVUDA“…. 😉 😉 😉

2 mišljenja na „„Imena luda nalaze se svuda!“

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s