Sve radosti jedne kupovine

Svratila sam malo prije u jednu prodavnicu dječije garderobe, tu u kraju, da ponovim ovu moju hajdučiju sa kakvom lijepom majicom ili haljinom. Odmah sa lijeve strane ulaznih vrata bila je izložena odjeća za dječake pa krenuh da odmjeravam majice kratkih rukava. Kako to red nalaže, priđe mi ljubazna prodavačica i pita me da li može da pomogne. Kažem joj da me zanima ta i ta majica i ako ima broj 10, jer sam već kupovala kod njih i znam koji nam brojevi odgovaraju. E sad, eto ljubazne prodavačice sa novim pitanjem:

– Da, ali koju ste kolekciju kupovali? Jer, vidite, ta majica koja je broj 9-10, odgovara veličini majice 11-12 iz ove kolekcije, a broj 7-8 je skoro pa isti kao i 9-10 iz ove druge kolekcije! Sve su baš – baš – baš slične!

Uz čitavu ovu besjedu o konfekcijskim brojevima, draga gospođica krene i da me zatrpava sa raznim modelima majica, ne znam ni koju da gledam, a ni koju sam prvu vidjela, ni koju kolekciju mi nudi, a na kraju, nije mi više bilo jasno ni šta ja tu radim!!! Kakvi 7-8-9-10-11-12??? Ja samo hoću to nešto što sam htjela na početku, šta god da je u pitanju bilo!

Odlučih da razbistrim malo mozak i pređem na garderobu za djevojčice, računam, vratiću se poslije po onu nesrećnu konfekcijsku majicu iz kolekcije… Razgledam sad haljine, kad eto je opet ista ona ljubazna prodavačica. Dabome, pita kako da mi pomogne, nego šta! Iiiiiii, idemooooooo ispočetkaaaaaaa!!! Kažem da me interesuju haljine veličine 6 i već se ježim i stravim od onih sedamnaest kolekcija, koje sve imaju različite brojeve, a u stvari, svi su isti!. Ili obrnuto, pojma više nemam! Međutim, ovdje priča ode u skroz drugom, za mene potpuno neočekivanom pravcu:

– E, da Vam objasnim: OVE haljinice broj 6 su sasvim odgovarajuće veličine i moći ćete slobodno da ih obučete Vašoj ćerki! Ali TE što gledate, nisam sigurna da bi u njih mogla da stane!

Ja zabezeknuto krenuh da se osvrćem oko sebe, da se uvjerim da nisam kojim slučajem sasvim poludjela i došla sa Ljubicom, a da to i ne znam! Jer drugačije nikako nisam mogla da objasnim kako ljubazna prodavačica zna šta mojoj ćerki odgovara, a šta ne! A i nije baš da sam kod kuće imala žensko dijete – sumo rvača, juniorsku kategoriju… Već potpuno sluđena ovom „stručnom pomoći“ pitam je kako to misli, i čujem sledeće:

– Pa znate, ona bi morala da bude baš – baš – baš mršava da bi ušla u tu haljinu, jer nema ni trunčicu elastina, znate! Nije preporučljivo kupovati ih, ukoliko niste baš – baš – baš sigurni! Kolika je Vaša ćerka?

E, tu mi je, blago rečeno, dogorelo, te ja upriličih sledeći, vrlo smiren i kulturan odgovor, sasvim u skladu sa cijelom situacijom:

– Aha, pa da Vam kažem, ona ima 4 godine i otprilike negdje između 37 i 39 kilograma. Kotrljamo je „na štap“ do vrtića! Ništa, dajte Vi meni ovu haljinu, možda će moći da je navuće na ruku. Ako ne bude odgovarala, zamijenićemo, blizu ste nam! A što se tiče majice, daćete mi onu plavu, dajte neki broj od 7 – 12, sasvim je svejedno! Koliko sam shvatila, ne možemo pogriješiti! Hvala Vam najljepše!

I, evo nas sada, kod kuće smo. Najnormalnije smo ušli i u majicu i u haljinu, ništa ne treba da se mijenja. Eh, što volim kupovinu, ali BAŠ – BAŠ – BAŠ!!!

😉 😉 😉

Advertisements