Milicija za strane jezike

Iako je 2015. godina u opticaju tek nepuna dva mjeseca, moj sin Vuki već danima uporno piše pisma Djeda Mrazu. Po njegovoj teoriji, pošto ima mnogo stvari koje želi da naruči, da počne sa pisanjem na vrijeme. Ono što želi da dobije uključuje čitavu kolekciju robota, a za svakog je neophodno napisati po jedno pismo, da Djeda Mrazu bude lakše kad bude čitao. Da se ne zbuni slučajno! Do sada sam izbrojala ukupno sedamnaest pisama. Pisana su zlatnim flomasterom i svako je uredno urolano i upakovano u jednu veliku kovertu. Još kod desetog primjerka došla je u pitanje sudbina te nesretne koverte, ali održala se nekako, dobra Vukijeva organizacija je spasila :-D! Moj zadatak u čitavom tom procesu je da pisma pošaljem poštom i da tačno adresiram, da ne završe na pogrešnom mjestu. Takve sam instrukcije dobila, nema šale! Inače, kolekcija robota koju Vuki želi se svakim danom širi. Jeste, nekim čudom uvijek iskoči po neka nova vrsta i kad taj novitet prođe Vukijevu obradu i proceduru, začas se nađe u velikoj bijeloj koverti. Inače, svaki od njih košta čitavo bogatstvo. Da kojim slučajem stvarno negdje postoji Djeda Mraz, bankrotirao bi čim bi primio ova pisma. Ali, kako Vuki kaže, zna da su roboti skupi, zato ih i traži od Djeda Mraza, a ne od nas :-)….

Kad se cijela ova stvar oko pisama zahuktala, uzmem ja nekoliko primjeraka da vidim šta to sve u njima piše. Sva su bila identična, jedino se ime robota mijenjalo. Međutim, ono što je meni zapalo za oko jeste da je u svakom pismu umjesto riječi VELIKI, Vuki koristio englesku riječ BIG. To je ovako izgledalo: „Dragi Djeda Mraze, molim te, donesi mi za Novu Godinu jednog BIG Robosapiensa.“ Pa onda sledeće: „Dragi Djeda Mraze, molim te, donesi mi za Novu Godinu jednog BIG Tribota.“ I tako u svakom pismu. Zainteresovalo me šta je razlog ovoj kombinaciji engleskog i srpskog jezika, pa sam od dotičnog zatražila objašnjenje. Ispostavilo se da je bilo vrlo logično:

– Kako zašto koristim riječ BIG? Pa zato što ima mnogo manje slova nego riječ VELIKI! Umorim se dok sve napišem, pa mi je tako lakše!

– Ali zar ne moraš poslije toga da pišeš imena robota koja su prilično dugačka: Robosapiens, Femisapiens, Roboraptor…?

– Pa kako ne razumiješ, baš zbog toga i pišem BIG, da se malo odmorim prije tih dugačkih riječi!!!

Pa ono nije da nema logike. Čovjek je praktičan, nema šta. Međutim, ne dam se ja, tjeram priču i dalje:

– Dobro, ali ako već pišeš, treba sve da bude napisano na istom jeziku – od početka do kraja. Ne treba miješati dva različita.

– Je li to neki zakon o jezicima? Misliš li da će doći MILICIJA ZA STRANE JEZIKE da me uhapsi? – Upita me Vuki sasvim ozbiljno, jer je to očigledno bio jedini način koji bi omeo njegov način pisanja :-D.

– Ma neeeee, ne postoji nikakva milicija, nego ti ja samo kažem kako treba….

– E pa, ako nisam prekršio nikakav zakon, onda mogu da pišem kako mi je lakše. Gdje mi je zlatni flomaster? Idem novo pismo da napišem, moram da zamolim Djeda Mraza da mi donese Robokvad!!!

Eto, čovjek radi sve po zakonu i miran je, a ti, Milice, ne gnjavi uzornog građanina! VELIKI i BIG su jedno – isto, šta tu ima da se filozofira! Mada, kad malo bolje razmislim, ne bi bilo loše uvesti tu MILICIJU ZA JEZIKE. Za početak da bude zadužena za ovaj naš, domaći. Bilo bi tu mnooooooogo posla, prije nego što se osnuje i specijalana jedinica za strane jezike. Zamislite samo koliko bi puni zatvori bili prestupnika koji NE ZNAM pišu zajedno! Morali bi nove da grade! A da ne pričam o NEMOGU, NI SAM i NE ĆU, to je već posebna priča. Međutim riješio bi se jedan zaista BIG problem (umorih se, pa da predahnem malo :-)!). Ima ovaj moj Vuki viziju, nema šta!!! 😉 😉 😉

Advertisements

Prosvetni radnik – to divno zanimanje

Biti prosvetni radnik u današnje vrijeme je veoma uzbudljivo i interesantno. Ustvari, toliko je interesantno, da ne znam ni odakle bih počela sa pričom! Pokušaću da predstavim status prosvetnog radnika u današnjem društvu kroz pet kratkih (pod)pričica :-).

(Pod)pričica I

Na proslavi desetogodišnjice mature sreli se stari drugari, njih četvoro iz treće i četvrte klupe. I kako to obično biva, pitaju se za zdravlje, porodicu i naravno posao.

– Ja sam Senior Account Manager u toj i toj stranoj firmi! – kaže prvi, dok ostala trojica pohvalno klimaju glavom.

– Ja sam PR tog i tog odeljenja u toj i toj kompaniji za razvoj toga i toga! – kaže drugi, dok ostala trojica opet pohvalno klimaju glavom.

– Ja sam Information Systems Developer, radim tu i tu! – kaže treći, dok ostali pohvalno klimaju glavom.

– Ja sam prosvetni radnik, predajem taj i taj predmet u toj i toj školi! – kaže četvrti, dok se ostala trojica snebivaju, sažaljivo ga gledaju i utješno tapšu po ramenu.

Eto, možda da je dotični rekao da je PR te i te obrazovne ustanove koja je od krucijalnog značaja za opštinu, grad i državu, možda bi i njemu ostala trojica pohvalno klimnula glavom. Na kraju krajeva, početna slova su ista: Prosvetni Radnik – PR, Publik Relations – PR, pa zašto to i ne iskoristiti? Danas je vrlo važno da naziv struke bude što zvučniji, što nerazumljiviji i naravno, na stranom jeziku. Nije važno što ovaj koji te pita nema blage veze čime se ustvari baviš, važno je ime, važna je zvučnost! Pa zašto onda da ne ispratimo trendove? Možda bi nas ozbiljnije i shvatili…

(Pod)pričica II

Jednom prilikom sam bila u društvu gdje se jedna mlađa ženska osoba najiskrenije oduševila kad je čula da radim u školi. To svoje ogromno oduševljenje je izrazila na sledeći način:

– Jaooooo, prosvetni radnik??? Stvarno??? To tako RETRO zvuči!!!! Baš zanimljivo!!!

Iskreno, mislim da bi se jednako oduševila i da vidi živog dinosaurusa, kad smo već kod izumrlih vrsta i Retro fazona….Šta ću, nasmijala sam se uljudno, tješeći se da je Retro stil danas veoma popularan. Pogledajte samo te divne frižidere u stilu pedesetih, opet su popularni, čak i više nego ovi moderni. Pa što bih se onda ja plašila za svoju struku?

(Pod)pričica III

Kad je krenula čitava ova zbrka sa smanjenjem plata i štrajkovima, pratila sam neko vrijeme tekstove u novinama, kao i komentare čitalaca. Uglavnom se sve svodilo na to da „prosvetari“ nemaju šta da se bune, pošto ničemu i ne uče djecu i nemaju pojma o struci koju obavljaju. Pa što bi imali onda veću platu, i zašto im se ne bi još umanjile? Pa jeste, tako je! Evo na primjer, ja već petnaest godina ne učim djecu ama baš ničemu! Dođem na čas, sjednem, gledam u đake, gledaju oni u mene i tako dok ne zvoni za kraj – ćutim i ne mrdam, kao onaj Retro frižider o kome sam malo prije pričala. Iskreno, ne znam ni kako sam se tu našla, pošto pojma o svojoj struci nemam. Samo sam jednog dana osvanula na tom radnom mjestu, onako neuka. Ne pamtim kad sam nekog u životu nešto naučila! Isto tako i brojne moje kolege, to niko ništa ne radi! Svi samo sjede, ćute i gledaju se sa đacima. I još štrajkuju! Stvarno svašta!!!

(Pod)pričica IV

Prije par dana smo bili na dječijem rođendanu kod prijatelja i imala sam priliku da čujem kako se u jednoj osnovnoj školi sazvao vanredni roditeljski sastanak, na kome se raspravljalo o nastavnici istorije. Naime, čitav problem je bio u tome što je ta jeziva nastavnica, taj zlotvor od žene, tražila da djeca na svakom času ZNAJU ono što ih ona pita. Dakle, trebalo je svaku lekciju NAUČITI. Iskreno, bila sam šokirana! Pa zar tako nešto tražiti od učenika??? Nadam se da su joj zajedničkim snagama stali na kraj i da se tako nešto neće više ponoviti! Inače, loše nam se piše….

(Pod)pričica V

Nedavno sam slušala jedno predavanje, na kojem su nam, između ostalog, pričali i o tome kako ne motivišemo dovoljno učenike na času i kako oni zbog toga ne uče i ne prihvataju predmete na pravi način. Kad se sjetim svoje osnovne i srednje škole, jedino čega se sjećam je da sam učila o paramecijumu iz biologije i o hemijskim jedinjenjima kao „bela lala“! Kad ti se nastavnik ili profesor obrati, ili te prostrijeli pogledom, eto ti motiva za cijeli život! Vezeš one bitke i revolucije samo tako! Učiš gramatiku, prevodiš, ma ne možeš biti motivisaniji…Ali ne brinite, pratim ja trendove. Evo učim da igram čitav splet narodnih igara, usavršavam žongliranje, a i pjevanje u tri glasa, čisto da motivišem učenike! I iskreno, nadam se dobrim rezultatima. A ako ne bude pomaka, izučiću još neke vještine, potrudiću se maksimalno!!!

Na kraju krajeva, ipak sam ja Retro PR iz te i te škole! Zar takva jedna struka da ne uspije??? 😉 😉 😉

Deset činjenica o braku

Molila bih sve ženske i muške korisnike LUDOG KAMENA da ono što će ovdje pročitati, shvate ISKLJUČIVO kao šalu! Svaka sličnost je sasvim slučajna. Ponavljam – sasvim slučajna!!! 😉 😉 😉

1) Riječ BRAK je nastala tako što je onaj koji je smišljao nazive bio jezivo prehlađen, pa je pomenuta riječ rezultat ekstremno zapušenog nosa. Pravi naziv je, ustvari, trebalo da bude MRAK. 😉

2) Kaže se da je brak INSTITUCIJA. Slažem se, jedino što bih ja malčice proširila ovu definiciju, pa bi ona glasila ovako: brak je institucija kojom uspješno upravljaju i rukovode svekrva i tašta. 😉

3) U korijenu riječi MUŽ nalazi se pojam MISLITI, dok riječ ŽENA u svojoj osnovi ima pojam RAĐATI. Za ovo drugo je korijen riječi sasvim dokazan, dok se kod ovog prvog dokazi još uvijek traže. 😉

4) Često čujemo da je dvoje ljudi SKLOPILO brak. Da li su ga pravilno sklopili, utvrđuje se poslije određenog vremena. Inače, uz sve što treba da se sklopi ide detaljno uputstvo. Osim za brak, naravno. Zato se rezultati tako dugo i čekaju… 😉

5) Za uspješan brak potrebni su kompromis, dogovor, uzajamno poštovanje i razumijevanje. Tako je! Na primjer, nema uspješnijeg dogovora između žene i muža nego kad rečenica počne na sledeći način: „Dogovorićemo se da ovo bude kako ja kažem, iako duboko poštujem i razumijem tvoje mišljenje…“ 😉

6) Mnogo puta sam čula, a i pročitala, da su najbolji oni parovi koji mogu i da ćute zajedno. To je baš romantično, moram priznati, ali gdje ste vi vidjeli ženu koja ćuti??? Iako, lijepo bi bilo ponekad probati… 😉

7) Takođe sam čula da u pojedinim brakovima muž i žena toliko dobro funkcionišu, da mogu jedno drugome čitati misli. Iskreno, ne preporučujem, naročito poslije objave da njegovi ili njeni roditelji dolaze u goste! 😉

8) U braku je vrlo važno tolerisati neke stvari. A onda jedno od njih dvoje počne da mljacka dok jede…. 😉

9) Lijepo je kada muž i žena imaju zajednička interesovanja. Osim ako to nije šminka. Ili obuća sa potpeticom od čiste italijanske kože… 😉

10) Da li se iko ikada zapitao zašto se period prije braka naziva ZABAVLJANJE??? 😉 😉 😉

Druga strana srca

Možda mislite da ovaj naslov najavljuje nekakvu dirljivu ljubavnu priču koja podsjeća na romane Danijele Stil, ali, vjerujte mi, nije tako. Riječ je o nečemu sasvim drugom. Naime, bliži se DAN ZALJUBLJENIH, odnedavno naš tradicionalni praznik ;-). Osim što svi koji se još nisu zaljubili trpe ogroman pritisak da to „završe“ do 14. februara, a oni koji su već zaljubljeni planiraju nezaboravne trenutke sa voljenim bićem, tu je još jedan vrlo važan sastavni dio ovog praznika – SRCA! Jeste, srca… Gomila srca velikih, malih, XXL, mikroskopskih, sa rukama, bez ruku, sa strijelom, slomljenih, poluslomljenih, sa licem, sa posvetom, sa likom onog ko poklanja, sa likom onog kome se poklanja… Tu su baloni u obliku srca, torte, kolači, keksići pečeni u specijalnim srcastim kalupima, bombonjere, bombončići, čokolade i čokoladice. Tu su i majice, čarape, donji veš, jastuci, posteljina, kuhinjske krpe, zavjese za tuš kabinu, navlake za sjedišta za auto – sve sa naslikanim srcima, jednim ili više komada. Ne smijemo zaboraviti ni čestitke, sveske, sveščice, blokčiće, notese, adresare, spomenare, dnevnike i još gomilu takvih stvari koje danas nisu više ni u upotrebi, ali tog dana ožive i budu prepune srcadi – nacrtanih, nalijepljenih, našivenih, nadograđenih, ugrađenih. To se onda poklanja u znak velike ljubavi i čuva se do kraja života, jer je poklonjeno na DAN ZALJUBLJENIH, a to je tako nekako sudbinski i bezvremeno :-). Tog dana su svi izlozi u radnjama ukrašeni srcima. Kafići i restorani takođe. Podrazumijeva se da ćeš tog dana doći isključivo sa voljenom osobom na piće ili na ručak i zato je normalno da će vam iznad glave visiti ogromno srce, koje leluja, vezano nekom svjetlucavom trakom za poklone, i tako lelujavo i ševrludavo predstavlja najjači simbol vaše duboke i iskrene ljubavi. A šta ako se desi da meni, na primjer, dođe tetka iz Australije, pa hoće da me izvede na neko čašćenje? Da li će nas pustiti u neki ugostiteljski objekat i da li ćemo takođe morati da naručimo jelo u obliku srca, pa da jednu polovinu pojede ona, a jednu ja? Sva sreća, pa nemam tetku u Australiji….Nego, da se vratim ja srcadima i tome kako preživjeti toliku količinu istih prije i za vrijeme našeg tradicionalnog praznika. Ne znam da li ste primjetili, ali sva ta srca su isključivo crvene i roze boje. Ko mi nađe plavo ili žuto srce na dan  Sv. Valentina, častim ga kolačima! Samo nekog drugog dana, naravno, kada poskidaju sve te srcaste ukrase sa plafona i zidova i kada jela počnu opet služiti u normalnom obliku i kada pjena na kapućinu ne bude u obliku 3D srca koje ponosno viri iz šolje. Da se razumijemo, volim ja i crvenu i roze boju, ali tog dana dobijem strahove od svih njihovih nijansi. Sve mi pred očima bude crveno i roze. Kad se pogledam u ogledalu, sama sebi ličim na Zoricu Brunclik, a to mi nije baš bila želja kad sam bila mala! Neko će mi reći: „Nemoj tako, pa ta srca su simboli našeg divnog praznika, DANA ZALJUBLJENIH, nemoj da si na kraj srca!“ 😉 „Jeste“, odgovoriću ja „ali pogledaj, na primjer, Novu Godinu. Tamo imaš Djeda Mraza, poklone, sanke, irvase, jelku, ukrase, Sneška Bijelića i svi su u različitim bojama! Znači imaš izbor! IZBOR! Ovdje nema izbora, samo milioni i milioni crvenih i roze srca!“ I poslije sam ja na kraj srca! A evo garantujem da će se tog dana i integralne kifle u Maxiju peći u obliku srca. I BusPlus kartice od 90 minuta, 1, 3 i 5 dana će se štampati u obliku srca. I mljeveno juneće meso će se pakovati u obliku srca. Gospođe šalterske službenice će vam prvo prstićima u vazduhu iscrtati oblik srca, pa će vas onda pitati šta treba. Sve sama srca, srceta, srcad i srčići! Vjerovatno mislite da pretjerujem…Hehe, sačekajte 14. pa ćete vidjeti. A vi što se niste zaljubili, brzo, završavajte to, ne zabušavajte, treba proslaviti Dan Zaljubljenih kako treba i dolikuje! Nije da vas pritiskam, ali smjesta uradite to, NEMOJ DA POŠALJEM SRCA NA VAS!!! 😀 😀 😀