Šta sve možeš sa 40 ljeta…

Čitala sam prije nekoliko dana jedan tekst koji je napisala čuvena američka motivaciona govornica, a odnosio se upravo na temu pomenutu u naslovu. Između ostalog, veli taj priznati ekspert, svaka žena kada zagazi u petu deceniju treba jednostavno da „raširi svoja krila i poleti visoko, visoko…“ Dobro, gospođo, sve je to divno i krasno, ali kud da letim ovdje po Mirijevu, to bi čudo bilo! Na kraju krajeva, treba i sletjeti u nekom momentu, a nema ovdje baš mnogo mjesta, znate! Lako je vama u Americi, to je nepregledna zemlja, možete da letite mjesec dana i to u svim životnom razdobljima, a poslije opušteno da se spustite gdje god vam padne na pamet. A šta ja mogu? Obiđem dva – tri kruga, gore do okretnice dvadesetsedmice i dolje do ulice Šejkine, i onda ateriram nekome na glavu, po mogućnosti nervoznoj bakici koja ide da čeka penziju (a red u pošti kilometarski!). Pa ne bi me spasilo ni stotinu motivacionih govornika, sve da su i iz Sjeverne i Južne Amerike! A i ko bi mi čuvao djecu dok ja tako ushićeno mlatim svojim četrdesetogodišnjim krilima. Bilo bi to ovako: „Halo, Vuče, baka ovdje, gdje su ti roditelji?“ „Zdravo, bako! Tata je na poslu, a mama je riješila da uzme sve što joj život pruža pa je raširila krila i leti po naselju! Mislim da lepeta iznad malog Maksija trenutno!“ Šta bi dalje bilo, ne smijem ni da zamislim. Dakle, letjenje otpada, nema tu mnogo priče. 😉

Sledeće što sam u tekstu pročitala bilo je da sravnim i saberem sve stare račune (tako nekako, nisam sigurna kako je glasilo od riječi do riječi), ostavim ih iza sebe i mudrijom glavom krenem da pravim i sabiram nove (opet otprilike predstavljeno). Iskreno, nisam ja baš sigurna da mi za račune treba neka posebna mudrost. Kao prvo, baš će ovi iz Infostana ili Elektrodistribucije da procjenjuju količinu moje mudrosti i da će to nešto naročito da im znači. Drugo, i ja bih najsrećnija bila da mogu da „sravnim i saberem“ sve stare račune i ostavim ih daleko iza sebe. A ne da me podilazi jeza svaki put kad se presabiram koliko gdje dugujem. Dakle, nema tu nikakve mudrosti, samo keš, prijatelju moj, to je sve što je neophodno za račune i u trećoj, petoj, sedmoj… ma kojoj hoćeš deceniji. Tako da, oprostićete, otpada i i ova varijanta, iako je malo realnija od onog letjenja po Mirijevu, moram priznati. 😉

Treća pozitivna poruka koja mi je zapela za sad već mudro, četrdesetogodišnje sovino oko, jeste sledeća: „Svakog dana se pogledajte u ogledalo i uživajte u onome što vidite.“ Ne znam ni sama, nekako mi se čini da je moja situacija sličnija jednom izuzetnom VIRALNOM GIFU (kako samo baratam ovim novim izrazima, vidi se da sam u četrdesetim…), koji kruži društvenim mrežama, a u kome jedna gospođa, sa kapom za tuširanje i kremom na licu, prolazi pored ogledala i prestravljeno vrisne kada se u njemu ugleda. E, to vam je moja priča! A ne nosim ni kapu za tuširanje niti šetam sa kremom na licu. A još kada vidim gomilu dječijih otisaka na tek očišćenom staklu, dođe mi da još jače vrisnem. Pa zar ne piše na onom sredstvu za čišćenje da briše i ŠTITI sve staklene površine? Da, da, i to na istom onom sredstvu uvezenom direktno odnekud iz zapadne Evrope, sa sve reklamom gdje srećna i prelijepa mlada domaćica pređe krpom samo jedan jedini put, a ono zablistaju Svarovski kristali, koji zatim tu ševrludaju narednih mjesec dana i štite staklenu površinu! E, u tome bih uživala, ovako… Mrka kapa! 😉

Sigurna sam da se svak ko je pročitao moje prethodne redove, zapitao sledeće: „Sta je sa ovom mudrom četrdesetogodišnjom ženom, sve shvata bukvalno, a pozitivne poruke su tako lijepo i metaforički predstavljene…Ne razumijem šta želi da kaže!“ O, shvatila sam ja savršeno svaku napisanu riječ, ali ovo je jednostavno MOJ STIL! Dodaj svemu dozu humora, to je moja pozitivna poruka, a poslije možeš i da letiš po naselju i da ljubiš ogledalo. Neminovno je da godine prolaze, da svaka sledeća decenija donosi nova iskustva i nova razmišljanja, ali smijati se možeš još od prvog mjeseca života pa dalje, dokle to god to Onaj odozgo dozvoli! Šala ne bira godine, dostupna je uvijek, i svima, ali ljudi ne biraju uvijek šalu! A ona liječi i olakšava život. Mene, poznatog porodičnog namćora, održava već čitave četiri decenije, spasava u najkritičnijim situacijama. I toplo je preporučujem svima, pogotovo što je besplatna, a to je u ovoj našoj državi i više nego važno. Dodaću, na kraju, još samo par stihova našeg poznatog SLAVUJA IZ MRČAJEVACA: „Smej se, smej, uvek se smej….“ Koliko vidim, on se i sam toga pridržava, čim još uvijek tako uspješno vlada koncertnim dvoranama. Pa što ne bismo i mi usvojili takav jedan stav, pitam se??? 🙂 🙂 🙂

P.S. Samo da dodam, ipak mi još uvijek ne uspijeva da situaciju sa računima okrenem na šalu. Ja se trudim, al’ ne ide nikako! Kad otvorim one koverte, srce mi se sa njima iscijepa, džaba mi i 40 ljeta i mudro sovino oko… 😉 😉 😉

Advertisements