Dnevnik iz proljećnog karantina – po istinitim događajima (dio 6. i poslednji)


10. APRIL 2020.

DAN 26.

Dragi dnevniče,

Današnji dan ću svakako zapamtiti po tome što me jutros toliko ubilo sunce u glavu, dok sam pila kafu na balkonu, da još ne mogu sebi da dođem. ☀️☀️☀️😳 A sve sam bila tako lijepo smislila i organizovala – dok djeca prate TV nastavu od 8h do 9:30, ja ću nesmetano da se sunčam, srčem svoju prvu jutarnju kafu napolju i prikupljam dragocjeni vitamin D. ☕🌞 Poslije toga ću da pređem na ispravku domaćih zadataka i pripremu novih lekcija za trećake, onda lijepo da upišem časove u elektronski dnevnik pa ću da pristavim ručak, raširim veš, a nakon svega toga treba i da snimim mlađe dijete za čas klavira. 📒💻🍲👕👖🎹

Kad to završim, treba i starijem djetetu pomoći oko rama za slike koji treba da napravi, oboji, ukrasi (naglašeno nam je da budemo što kreativniji ☝️), opiše i nacrta proces rada , procijeni vrijednost utrošenog materijala, sve slika i pošalje u Gugl učionicu na čas tehničkog. I to bi bilo to za period prve polovine dana. Poslije ćemo da vidimo šta još treba da se uradi, dugačko je vrijeme do noći 😊😊😊!I eto, ja sve lijepo isplanirah, međutim, kompletna lista zadataka je nekako krenula potpuno drugim putem, sasvim suprotno od planiranog! A sve zbog toga što sam sat vremena sjedjela direktno ispod Zvijezde i pustila da mi napravi gulaš u glavi i skrčka mozak na tihoj vatri. 🔥🔥🔥

Pravo da ti kažem, dnevniče, ništa nisam ni primjetila sve dok ne uđoh nazad u dnevni boravak. Prvo, dok mi se vid povratio, trebalo je nekoliko sekundi, koliko mi je sve pred očima bliještalo. Drugo, zaboljela me glava već poslije pola sata (i ne vjerujem da će prestati dok ne odem na spavanje), a trebalo je ispravljati domaće! Koncentracija ravna nuli! Kuku, mislim se, šta li ću ovoj djeci napisati u ispravkama, na šta li će to uopšte da liči?🤦‍♀️🤦‍♀️🤦‍♀️

Odlučim da je bolje da prvo snimim mlađe dijete kako svira i pošaljem sve nastavniku, to mi bar neće biti problem. Međutim, kako krenu ona etida, a mene kao da u glavu sve neko udara čas povisilicom, čas snizilicom, i to prvo tupim pa oštrim dijelom! Gledam djetetu u ruke, ona najnormalnije svira sa dvije, a ja četiri komada vidim! Zamalo je ne upitah odakle odjednom da četvororučno svira, koja je sad pa to kompozicija, i zašto ja za nju ne znam?🎹🎹🎹

Poslije klavira, čija svaka dirka mi se svojim čekićem duboko u mozak utisnula, sjednem da završim sve što treba sa srednjoškolcima. Na kraju se ispostavilo da troje njih uopšte nisu dobili zahtjeve sa domaćim zadacima prošle nedelje. A to se desilo zato što su oni u odvojenoj Viber grupi pa tu, sasvim slučajno, nisam okačila sve što treba. Promaklo mi, načisto! 🙄🙄🙄Da ne spominjem to što me dijete vrlo strpljivo i putem trista poruka ubjeđivalo kako je „sigurna da joj ipak ništa nije stiglo“ i da je provjerila već sedam puta (i vjerovatno ne može još sedam, jer će i njoj mozak provreti).

Naravno da sam poslije ove petljancije odložila upisivanje časova u elektronski dnevnik, jer kako sam krenula, ne sumnjam da bih ih nekim čudom unijela u jednu od prognostičkih tabela Meteorološkog zavoda, u čiji bi sistem pitajbogakako upala. Još bi me i uhapsili što hakujem okolo, garantovano! 🤭🤭🤭

Ručak sam nekako i spremila, ali sam zato veš potpuno zaboravila da raširim pa me, i dok ovo pišem, još uvijek strpljivo čeka i doziva, iako zna da mu ne mogu pobeći sve i kad bih htjela. 😏😏😏

Ram za slike me potpuno dotukao, kao da sam još sat vremena direktno na suncu sjedjela. Trebalo je starije dijete temperama da ga oboji, međutim mlađe dijete je sve tempere istrošilo, tačnije rečeno, dušu im je iz onih tubica iscjedilo, tako da je momentalno nastala panika šta dalje da se radi. Uspjeli smo nekako da nađemo dvije, još uvijek polužive tempere, u plavoj i crvenoj boji, tako da je sva tražena kreativnost spala na kontrast ove dvije blijedunjave, poluistrošene nijanse. Onda je starije dijete, da bi malo popravilo situaciju, obmotalo oko cijelog rama tanki konop, kao da dočara neku mornarsku atmosferu. Na kraju i nije ispalo tako loše, iako me vanredna situacija sa temperama totalno dokrajčila što se glave tiče. Mislim da sam bar pedeset puta čula rečenice: TI SI SVE POTROŠILA! NE, TI SI SVE POTROŠIO! NE, TI SI! NE, TI SI! Evo još mi sve to u glavi odjekuje, lijepo se plašim da opet ne zaboravim veš da upišem, večeru da raširim, časove da skuvam… 😱😱😱 Nego, dobro je, bar je sunce zašlo, da me ne dotuče skroz!

Eto, dragi dnevniče, tako se završilo moje jutrošnje privlačenje vitamina D. Mada je u mom slučaju to D značilo Daska koja se u glavi otkačila od ogromne vrućine! Sutra bogami idem u podrum, tamo ću da sjedim i pijem kafu, jer me nove obaveze čekaju pa da se osiguram, za svaki slučaj! 😎😎😎

Toliko za danas, dragi dnevniče!

Nastavak slijedi sutra!

11. APRIL 2020.

DAN 27.

Dragi dnevniče,

Zbog jučerašnjeg dana, koji mi je ostao u prilično maglovitom sjećanju zbog toplotnog udara koji sama sebi ni iz čega priredih, danas sam strogo vodila računa da na balkon izađem tek kada se sunce malo pomjerilo udesno. Sva sreća te sinoć zapisah sve što mi se desilo u toku dana, inače bi taj 26. karantinski dan otišao skroz u zaborav, što možda i nije loše kad pogledam kakva je cjelokupna situacija. Ali opet, kad je bal-nek je bal, što bi rekli naši stari! Pa kad riješih da sve ove dane u izolaciji zapamtim i utefterim, zašto bi taj pod rednim brojem 26 bio izuzetak? 🤔😃

Inače, jutros je naš kraj izgledao potpuno nestvarno, kao da me preko noći ubaciše u neko Mirijevo iz paralelnog Univerzuma (hehe, zamisli to, pronađu naučnici-genijalci način da pređu u drugu dimenziju, daju silne pare na letjelice i opremu, spremaju se astronauti mjesecima za avanturu, a ono ih tamo dočeka Mirijevo! 🤦‍♀️😂). Predivan dan osvanuo, sunce ugrijalo samo tako (neka me se drži podalje isto samo tako 🙄), sve ozelenjelo, nigdje nikog nema! Ama baš nikog! Ni ljudi, ni auta, ni gradskog prevoza, ni bilo kakvog kretanja! Samo se ptice čuju i to toliko glasno da mi je u momentu došlo da ih pitam – sestre slatke šta vam je, šta ste se raspištoljile toliko, goni li vas neko možda, nedajbožedalekobilo? A onda se sjetih da ih nikada ranije nisam ni mogla čuti od čitave gradske buke i gužve, kada svi onako rastrojeno i kao sumanuti idemo s posla, na posao, u poštu, po djecu u školu, tamo, vamo… A sad… Kao da sam usred durmitorske šume! Naravno, ako zanemarimo red zgrada preko puta, kojih sigurno nema na Durmitoru, je l’…

Umjesto na ulice, danas su se svi preselili na svoje balkone, terase i prozore. Evo mi prvi, mada je naš balkon, u suštini, veličine standardnog dvosjeda, dakle predviđen za jedan par čeljadi, dok drugi mora da čeka na red tamo u dnevnom boravku.Osim nas, kad sam malo bolje osmotrila, otprilike četvrtina ljudi iz okolnih stanova je bar glavom provirivala napolje, ako već nisu bili u mogućnosti da nogama stanu u parkić ispred zgrada. Više njih je pralo i glancalo prozore (ja nilako nisam mogla danas, jer ne bih mogla da se skoncentrišem na poj ptica, inače baš volim da perem prozore 🤭🙄😁), neki su širili veš, neki tretirali cvijeće po terasama, neki opet samo čežnjivo gledali u daljinu.. Dobro, možda i nisu bili čežnjivi, možda su razmišljali šta za ručak da skuvaju, kad im serija danas počinje, kad će penzija, a ja tu čežnju čisto zbog efekta malo ubacih. Da bude više onako filmski (mada, realno, i iščekivanje penzije izaziva čežnju, da se ne lažemo..).

Na spratu iznad, komšinice su takođe bile na balkonu i pričale. Preko puta, dvojica komšija su se dovikivali nešto, kao šale se i prozivaju međusobno , a jedan se toliko presamitio preko prozora kako bi onog drugog što bolje vidio, da sam cijelo vrijeme čekala kad će se stropoštati preko ograde. Mislim se, čoveče božiji, vrati tu glavu unazad, poravnaj je sa kičmom podhitno, valja ti još u karantinu uživati! Šta hoćeš, da padneš u park pa da te odmah uhapse što si prekršio policijski čas? Dušom danuh kada se ponovo kompletno u stan uvukao.

I tako smo svi proveli današnji dan – u kući, a uporno gledajući napolje. I nije da nema šta da se vidi i čuje, pravo da ti kažem, dnevniče… Sve zavisi iz koje perspektive posmatraš…😉😉😍

Toliko za danas, dragi dnevniče!

Nastavak slijedi sutra!

12. APRIL 2020.

DAN 28.

Dragi dnevniče,

Kako sam ubijeđena da će mi današnji dan proteći skoro potpuno isto kao i onaj juče (nema škole, ni dječije ni moje, ručak imamo od juče, poslovi po kući uglavnom su završeni, sjedjenje na balkonu se podrazumijeva, kao i po koji film, nekoliko stranica knjige i sl. 😃🙄), u skladu sa današnjim praznikom, postaviću jednu svoju stariju priču. I ona predstavlja određeni vid dnevnika, samo iz mlađih dana 😊😍😍, tako da od teme ipak neću odstupiti.

Na ovaj način, čestitam svima koji danas slave Uskrs, a takođe, svima koji ga proslavljaju sledeće nedelje, neka su nazdravlje Cvijeti! 🌹🌸🏵️🌺🌻🌷🌼

Toliko za danas, dragi dnevniče!

Vidimo se sutra u uobičajenom terminu i na uobičajen način! 🤓🤓🤓😍😍😍

https://krozmicinenaocare.wordpress.com/2017/04/09/kupka-od-jorgovana/?fbclid=IwAR3nO4uqXm4-ZOR2RfHmeMhwWw1hFxLr-EHWx6WD9-OXZH4WGuaajm6Dgfc

13. APRIL 2020.

DAN 29.

Dragi dnevniče,

Današnji dan sam rezervisala da posijem sjeme cvijeća, čije sam četiri različite vrste u kesicama, u naletu inspiracije, pazarila još prilikom prve karantinske nabavke. Međutim, nikako time da se pozabavim. Te hladno vrijeme napolju, te krenule tri tone nastave (tona po svakom od nas u kući), te se uopšte i ne sjetim – kao da prvi put u životu one kesice vidim, pitajući se odakle nam je to u kuću ulpšte stiglo… i eto, oteglo se na čitavih mjesec dana pa i jače! 🌺🌺🌺

Ipak, danas je konačno osvanuo taj H dan – posvećen hortikulturi, dabome. Kad sam završila par drugih, jutarnjih obaveza, posvetila sam se sadnji ukupno četiri kesice sjemena od po par grama toliko motivisano, kao da radim na poljima lala u Holandiji pa mi valja milion hektara zasaditi za izvoz širom svijeta, a ne ubaciti par zrna u ukupno četiri obične saksije. 🌷🌷🌷

Sad će se neko zapitati šta, za ime svijeta, ima da se ispriča o jednoj tako laganoj i jednostavnoj raboti kao što je stavljanje sjemena petunije i kadifica u zemlju? Ubijeđena sam da kod bilo koga drugog i nema šta da se kaže, završi se posao i gotovo. Međutim, kod mene je od početka sve krenulo prilično naopako, kako to i obično biva kod ljudi koji su cvijeće sadili nikad (već su uvijek kupovali zasađeno pa ga eventualno presađivali u veće saksije ili žardinjere). Pa, da onda sumiramo sve što se danas desilo, dragi dnevniče. Ovako je to išlo… 🌹🌹🌹

Prvo sam sjela nekih desetak minuta za kompjuter, da pretražim malo Internet i vidim kakve savjete nude stručnjaci u vezi sa ovom, trenutno vrlo popularnom temom. Već poslije par klikova u mojoj glavi je nastala teška konfuzija. Jer kako sam koju stranicu otvarala, tako sam nailazila na sve više i više preporuka, uputstava, koraka, ovoga, onoga… lijepo me glava zaboljela! Mislim, svaki tekst krene vrlo jednostavno i očekivano, na primjer rečenicom KAKO DA ZASADITE CVIJEĆE, ali odmah zatim slijedi nekakvo čudo od trista načina za dalji rad, a svaki način ima još trista svojih podnačina, koji opet imaju još po trista svojih ličnih načinčića pa na kraju više ne znaš ni zašto si počeo tekst čitati! I ne što to ne znaš, nego si šokiran i odakle si se uopšte za kompjuterom našao! E, tačno tako! 🏵️🏵️🏵️

Evo o čemu se tu radilo: kaže, ako ste željeli da zasadite sezonsko cvijeće, možete to uraditi direktno u zemlju, a možete i u žardinjere ili saksije. Ako se odlučite za direktno u zemlju, možete ovako i onako, a ako pak izaberete ovako, onda i to ovako može na podovako i podonako! I sve tako u nedogled, božemesačuvajisakloni! Konačno na red dođu i saksije! E, ali kako to onda ide: možete saditi u veće ili manje saksije! Ako ćete u veće, možete koristiti najveće i malo veće, a ako se odlučite za manje, možete u srednje manje ili baš one najmanje! Ako izaberete najmanje, tu će dobro doći štapići zbog toga i toga (kakvi sad štapići, bokte, od čega štapići? Grisine možda?). Dobro dođu i ljuske od jajeta, a može i druga prihrana i dohrana! Onda sedamnaest pasusa potroše na dohranu, lijepo sam sedamnaest puta provjeravala da nisam kojim čudom dospjela na stranicu Halo beba, kad toliko o dohrani pričaju! Poslije toga, eto ti savjeta za plastičnu foliju koja se stavlja preko saksije sa tek posađenim sjemenom, mislim može, a i ne mora, bilo bi dobro, ali kako god želite, sve u svemu – STAVITE FOLIJU! E sad, ni folija ne može tek tako da se koristi, već samo ako ste preko sloja zemlje stavili još sloj nečega, veze nemam čega, gdje se kupuje i ko je to uopšte izmislio! 🌻🌻🌻

Sve u svemu, ustala sam od kompjutera potpuno rastrešena, pitajući se je li ja treba da STVORIM neku novu biljnu vrstu pa je to čitav proces na dvjesta strana detaljno opisan, ili samo hoću da UŽIVAM u bojama petunije kad joj vrijeme dođe? Zar toliko mnogo tražim? 🌸🌸🌸Zbog svog mentalnog zdravlja, odlučila sam da zaboravim čitav ubitačni doktorat sa Interneta, i obratila sam se za neki konkretan savjet prvo svojoj sestri. Ona, kaže, nije nikada tako sadila cvijeće, ali sigurno tu nema filozofije – metneš u zemlju i to je to! Ipak, da za svaki slučaj pitam mamu. Dabome, to sam odmah i mogla da uradim, jer ko se bolje u cvijeće razumije od moje mame, nego mi je ideja bila da ne gnjavim ljude okolo za gluposti, kad već sve što me interesuje mogu naći na Internetu. Mada, tamo i kad ukucaš da ti je otpala trepavica, neizostavna je dijagnoza da si umro još prije tri dana, jer simptomi otpadnute trepavice direktno na to ukazuju! E, tako i za ovo cvijeće – napišeš u pretraživaču SADNJA PETUNIJE, a izađe ti postupak kako da uzgojiš sopstvenu endemsku vrstu i osposobiš je za kolonizovanje Marsa, jer tamo je odvajkada voda postojala pa će i ova tvoja biljka savršeno dobro opstati na crvenoj planeti. 🌹🌹🌹

Mama mi je rekla ukupno jednu složenu rečenicu – uspem zemlju u saksiju, pri vrhu prospem sjeme, pokrijem tankim slojem zemlje, malo zalijem vodom i ostavim da priroda učini svoje. I to je bilo to! Mada, dobro da sam je pitala, jer bih sama garantovano obrnuto uradila – stavila prvo tanki sloj zemlje pa sjeme, zatim bih grunula preko ostatak od pet kilograma humusa, a uopšte nisam sigurna da bih bilo šta zalila vodom. Pa ako bi mučeno sjeme nekim čudom i proklijalo, bilo bi to odozdo, sa one strane gdje su rupe za vodu na saksiji, te bih od žbuna koji je Majka Priroda stvorila da takav bude, u stvari napravila padajuću puzavicu, jer joj je takva sudbina od Majke Mene namijenjena. 🌺🌺🌺Kad sam konačno dobila sve neophodne informacije, ponosno sam, i sa velikim elanom krenula u misiju zvanu PETUNIJA, ali kako to obično kod mene biva, ništa nisam mogla da uradim, jer su mi saksije bile zarobljene u kutiji ispod gomile stvari, koje je moj muž uredno u ostavi naslagao. Pa sam morala da čekam i da ih odsloži, je l’ te… čisto da mi se ne bi sve ostale kutije sručile na glavu pa bih se onda mogla oprostiti i od petunija, a bogami i od kadifica. I to na duže vrijeme! 🌷🌷🌷

I eto, dragi dnevniče, to je bio moj današnji neuspjeli hortikulturni pokušaj! Pored svih informacija i savjeta, na kraju sam mogla da ništa! Ali dobro, to je samo danas tako bilo, sutra ću već, božezdravlja, imati i saksije pa da vidiš kad krenem u akciju! Proklijaće biljčice već sledećeg jutra, i to bez dohrane i nekakvih tamo štapića i ljuski od jajeta! Najvažnija je dobra volja! 🌷🌸🌼🌺🌹🌻🏵️

Toliko za danas, dragi dnevniče!

Nastavak slijedi sutra!

14. APRIL 2020.

DAN 30.

Dragi dnevniče,

Evo osvanuo je i taj jubilarni 30. karantinski dan. Ako premaši i 40. moraćemo mu ime mijenjati u ćinkvantin, ili nedajbože sesantin, a taman posla i daleko bilo u setantin 😱… O daljim brojkama neću ni da razmišljam, a kamoli da im još i imena dajem. Biću umjereni optimista, kako to često ovih dana na televiziji slušam od strane struke. Dakle, jedan fini MODERATO kada je optimizam u pitanju, kako mi to u muzici imamo običaj da kažemo. 😊😊😊

Mada, iskreno, danas sam bila sve osim ijedna vrsta optimiste, čak mislim da sam u određenim momentima naginjala i ka onoj mračnijoj strani, na šta bi svaki dobar lajfkouč samo zabrinuto zacoktao, odmahnuo glavom i rekao KAKVE SU TI MISLI, TAKAV TI JE ŽIVOT! 😏😏😏

Još kad sam ukapirala da ni danas neću moći cvijeće da zasadim, e tu mi se smrklo totalno! Pa šta je sad ovo: juče sam imala sve osim saksija, a danas kad ih imam, ništa ne mogu da uradim! Eventualno da zalijem one kesice sa sjemenom pa da ako proklija kroz papir, kad mu već zemlja u saksiji nije suđena…🙄🙄😁

I tako se nekako nastavilo cijelog dana, sve se prosto lančano nadovezivalo jedno na drugo. Na primjer, trebao mi je kompjuter, ali sistem nije mogao da se podigne jer je u pitanju bio neki EROR pa sam bila „zamoljena“ od strane određenog programa sa istog tog kompjutera da strpljivo sačekam dok se ne samoiscijeli (kako sam ja to znalački shvatila). Dobro, rođače, biću strpljiva, ti se detaljno samoispitaj i samopopravi pa ćemo lako poslije, samo da si živ i zdrav, i ti i tvoj EROR! 💻💪

Tek što se sistem na kompjuteru povratio, poslije otprilike sat i po vremena, pao je moj sistem u glavi, jer sam zaključila, em da nemam vremena bilo šta da otkucam zbog predstojećeg spremanja ručka, em da takođe nemam ni meso u zamrzivaču za koje sam mislila da je garantovano tamo. Što je automatski značilo da nema ništa od planiranog jela i da ću morati da improvizujem. A do improvizacije mi je u tom momentu bilo kao do onog Mordora napolju, da budem iskrena! 😤😤😤 Lijepo sam zavidjela sopstvenom kompjuteru kako se u normalu vratio kao da ničega nije ni bilo, a meni će ovaj EROR u glavi ostati vjerovatno dok ne odem na spavanje. Pošto mi program za samopopravku ipak malo sporije radi, iako je samoanaliza oduvijek savršeno funkcionisala…😉😁😁

Eto tako je kod mene danas dan počeo, dragi dnevniče, prosto da ne povjeruješ! Tako se i nastavio, a onda je negdje malo pred početak policijskog časa došao mužić kući sa posla. Nastavak priče ispratiti na slici ispod! 👇👇👇😁😏

Toliko za ovaj mjesec, dragi dnevniče!

Pa kad se opet vidimo… ❤️❤️❤️🤓🤓🤓

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s