Raja i knezovi

Bože mili! Čuda velikoga!

Kad se ćaše po zemlji Srbiji,

Po Srbiji platu da povise,

Nekom platu, a nekome penziju.

Četir’ posto dobi učitelju,

Osamsto plus hiljadu dinara,

U dva dijela k’o u dva bisera,

Jedan šestog, jedan dvadesetog.

I bi tada radost pregolema

Međ’ neradnom rajom učiteljskom,

Što ničemu djecu ne nauči

Već samo u raspustu uživa

I žalosti velike knezove,

Iz džepova im novce uzima!

Mili bože! čuda velikoga!

Čak tri posto doktoru dadoše!

Što doktoru, liku nevažnome,

Pitaju se veliki knezovi,

Doktor ništa bitno i ne radi,

šta će njemu toliki dukati!

Gleda raja čudo pregolemo,

Uhom sluša, okom ne vjeruje,

Da penzije tolike dadoše.

Zaboravi raja učitelja,

Ne gleda ni doktora nevažnog,

Već se divi čudu sa nebesa!

Jedan posto i još jednu četvrt,

Dodaše na bogate penzije,

Da imadu pretplatu platiti,

Pretplatu od servisa javnoga,

I pretplatu i još pola ‘leba,

a možda i kutiju šibica!

I svu raju srećica preplavi,

Postane im toplo oko duše,

Pa stadoše kneza veličati!

Gdje je para, gdje je i dukata,

Nema muke, nema ni nesreće,

Tu knezovi nisu radi kavzi,

Nit’ su rade druge izjelice,

Nit’ je rada sirotinja raja,

Koja globu sada rado plaća,

Jer imade gomilu dukata,

Što joj kneže od sveg srca dade.

Pa sad žive u velikoj slozi,

Svi knezovi i sva druga raja,

Velika se ljubav izrodila,

Stiže ljubav, stižu i izbori!

🙂 🙂 🙂 🙂 🙂