Dogodilo se na današnji dan


Na današnji dan, tačno prije trideset devet godina dogodila sam se JA. Nisam baš neki Tesla, Mocart ili Šekspir pa da moj datum rođenja bude nadaleko poznat i slavljen raznim prigodama, ali smatram da svakog od nas čini posebnim baš taj karakterističan dan i redni broj u mjesecu. Na kraju krajeva, to je prvi važan događaj po dolasku na ovaj svijet, pa zašto ga dostojno i ne obilježiti? 🙂

Ja sam oduvijek voljela rođendane. I svoje i tuđe. Koliko sam uživala u tome da mi dolaze gosti, isto toliko sam bila oduševljena i da ja odem nekome na proslavu. Ta rođendanska atmosfera mi se uvijek činila posebnom, pa je tako ostalo i do dana današnjeg. Doduše, poslednje tri godine se i ne mogu pohvaliti baš nekim naročitim rođendanskim događajima, jer mi se namjestilo da svoj divan dan na neki način dijelim sa Ljubičinim. Eto na primjer, sa njene proslave je ostala jedna šestina torte, pa nije bilo potrebe da pravim novu :-). Imam i svjećicu sa brojem tri (polovnu takođe), još samo da dokupim broj devet i eto rešenja. Jedino što nisam sigurna da bi ona šestina torte podnijela toliki teret, pa ćemo se prosto samo počastiti. Gosti su takođe bili na Ljubičinom rođendanu, pa su mi unaprijed čestitali, da ne moraju dva puta da dolaze. I tako dalje, da ne nabrajam šta je sve još ispalo praktično… 🙂 Inače, mislim da svi treba da duvaju svjećice, i oni koji pune jednu i oni koji pune sto jednu godinu. Tu ne smije da bude razlike. Podjednako je važna i ona prva godina u životu kao i sve ostale. Šta ima veze što smo odrasli? Zar nije najveći, životni uspjeh imati mogućnost da zabodeš devedeset devet svjećica u tortu?  Često čujem komentar: „Ma kakve svjećice? Kome je još do toga? To je samo za djecu!“ Ne slažem se sa tim uopšte, odmah da vam kažem! To što ja iz praktičnih razloga ove godine neću ugasiti svojih trideset devet svjećica, ne znači da tako treba. I nisu to aktivnosti samo za djecu. Tu jednakost u duvanju rođendanskih svjećica treba odmah vratiti među ljude. Duboko vjerujem da bi se vratilo i obilje pozitivne energije…Naravno, samo da to ne bude u vidu kakvih telefonskih aplikacija ili kompjuterskih programa, već prave svjećice na pravoj torti! 🙂

Kod nas su se rođendani uvijek lijepo proslavljali. Podjednako važan je bio i moj rođendan, rođendan moje sestre ili onaj koji je slavio naš stric ili tatina mama. Sve se to obilježavalo pravo onako rođendanski. Kada sam bila mala, dolazila je cijela uža i šira rodbina, kumovi, čak i jedan komšija koji je toliko glasno pričao (prosto je „grmio“ dok priča!), da sam se uvijek prestravljivala od njega. Najinteresantnije od svega je što to nije bio samo dječiji, preuveličani doživljaj, kao što to obično biva. Eno taj isti komšija i dalje „grmi“, dolje u mjestu u kom sam odrasla, istom jačinom i nesmanjenim intezitetom :-)! Naravno, voljela sam da mi dođe što veći broj ljudi (pa čak i dotični komšija), jer je to značilo veći broj poklona. A koje dijete, molim vas, ne voli poklone? Pardon, koje ljudsko biće na ovoj planeti ne voli poklone? Ono uzbuđenje i neizvjesnost dok otpakuješ upravo dobijeni poklon, ne mogu riječima da se opišu! A nekako kroz maglu se sjećam i bijelih koverata koje bi neko od rodbine donio, a te koverte bi samo na kratko zabljesnule pred mojim očima i onda nestale, odlazeći na dobro poznato „čuvanje“ kod mojih roditelja. Zato mi je valjda ta magla u sjećanjima i prisutna – zbog misteriozne sudbine nedodirljivih koverti i njihovog tajanstvenog sadržaja…. Danas se pokloni skoro više ni ne uvijaju u papir, već postoje ukrasne kese, male, velike, jednobojne, šarene, 3D, sa šljokicama, ovakve, onakve….Daleko od toga da nisu lijepe, ali čim dobiješ takvu kesu, odmah vidiš šta je unutra. Nema onog nestrpljenja i neizvjesnosti koju ti stvara ukrasni papir sa šest metara ljepljive trake (pogotovo kad baba pakuje!) Što više selotejpa, to je uzbuđenje veće :-)! O bijelim kovertama neću ni da pričam! Došlo neko ne baš lijepo vrijeme pa ih je sve manje…Mada, kako ih nikada nisam čestito ni vidjela ili uzela u ruke, ne mogu ništa pouzdano ni da vam kažem o njima, da se ne lažemo :-). Misterija ostaje misterija…..

Kao i na svakom rođendanu i na mom je bila neizbježna torta. Danas se pod rođendanskim tortama podrazumijevaju razne egzibicije, umjetnička djela, čitave priče ispričane pomoću 3D likova i figura (ovo znam i iz ličnog iskustva). Nekada su to bile one fine starinske torte, sa sto ukusa, kako se to kod nas u Boki kaže. Sjećam se, ja sam na svojim proslavama uvijek imala tortu prekrivenu mljevenim orasima, a iznutra je bila čokoladna (pretpostavljam da je u pitanju Reform ili neka njoj slična). Jela sam je tako što sam odvajala sloj po sloj – prvo pojedem jednu koru, pa krem, pa drugu koru, pa krem….Ta sistematičnost i analitičnost u jedenju torte odrazila se i na moju buduću profesiju. Evo me, analiziram i „sjeckam“ one Betovenove sonate samo tako, sve sloj po sloj :-)!

Ne mogu a da ne spomenem i čuvene fotografije sa rođendana. Nije to bilo kao danas, napraviš sedamnaest hiljada slika, pa onda biraš najljepše, ostale brišeš, šalješ ih u zaborav…Ne, ne, tada je važilo pravilo: Što si slikao – slikao si, drugih slika nemaš! Drugim riječima, to ti je – što ti je! Međutim, to su sve veoma lijepe uspomene…Na primjer, ne vjerujem da ću ikada zaboraviti seriju fotografija sa mog osmog (ili možda devetog ili desetog) rođendana. Kako je ljetnje doba u pitanju, procvjetalo svo ono cvijeće u dvorištu i vrtu, pa tako i čuvena hortenzija (kod nas je zovu hortencija :-)). Za one koji nisu upućeni, to je prilično velika biljka, čiji se „krofnasti“ cvjetovi sastoje iz hiljadu sitnijih cvjetića, „načičkanih“ sve jedan do drugog, a prelivaju se u roze, bijeloj i ljubičastoj boji. Pošto je kod moje mame cvijeće uvijek cvjetalo besprekorno, sa hiljadu posto svih svojih mogućnosti, tako je i ova hortenzija procvjetala i razgranala se za medalju. Bila je udobno smještena u jednu ogromnu saksiju koja se nalazila tačno pored ulaznih vrata. E sad, nekome je (ne mogu da tvrdim tačno kome) palo na pamet da sve slike budu napravljene baš kod te predivne hortenzije. Tako je i bilo! I to bukvalno! U albumu postoji sigurno dvadeset slika i na svakoj je u prvom planu ogromna rascvjetala hortenzija, pored nje sam ja, a iza „nas“ su se smjenjivali rodbina i prijatelji. Dvadeset pet godina kasnije isto tako sam se slikala i na svojoj svadbi – u prvom planu smo bili moj dragi suprug i ja, a iza su se opet smjenjivali rodbina i prijatelji. Dakle, ako se vratim u prošlost, izgledalo je kao da su me udali za hortenziju, pa su se svi onda morali slikati sa nama, da se taj nezaboravni momenat ovjekovječi 🙂 🙂 :-)! Bez obzira na sve, mnogo volim te fotografije. Ima u njima toliko neke topline i bezbroj prelijepih, skrivenih poruka. Stoje iza hortenzije i neki ljudi koji su davno otputovali, pa su mi utoliko draže i vrijednije….A za originalnost i danas dajem čistu peticu ;-)! I srećna sam što znam da su sačuvane. Da su kojim slučajem nastale prošle nedelje, ne vjerujem da bi preživjele, vjerovatno bi komentar bio: „Vidi ovo, svaka slika je ista, svuda ovaj dosadni cvijet, briši ih iz foldera! Sačuvaćemo jednu-dvije, izaberi najljepše!“ Nažalost, danas bi većina vidjela samo jednolični cvijet, a negdje u zapećku bi ostali osmijesi, pogledi i ruke na ramenima svih tih dragih, toliko različitih i jedinstvenih ljudi….Kako se to popularno danas kaže – idemo u skladu sa tehnologijom, moderna su vremena! 🙂

Jeste, vremena se mijenjaju i to je potpuno normalno. Ali, rođendani uvijek ostaju rođendani i tako treba da bude. Važno je da svi na ovom svijetu imamo svoj „divan dan“ i da isto tako divno i prođe. Ja ću danas intezivno da radim na tome. Za početak, odoh da vidim da li je sve u redu sa onom šestinom čokoladne torte. Čini mi se da se nakrivila malo, pa da popravim štetu…. 😉 😉 😉

6 mišljenja na „Dogodilo se na današnji dan

  1. Да је ишта из твог текста другачије не би било свих тих дивних успомена. Само ти дувај свећице и нека је вееееесело! 😉
    Срећан рођендан!!! 🙂

    Liked by 1 person

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s