Čist račun, duga ljubav i poneka knjiga…


Imam jednu prijateljicu, poznajemo se prilično drugo – čitavu trećinu mog skromnog života, što svakako nije cifra za zanemariti. Ona je jedna prilično zanimljiva i neobična osoba, puna iznenađenja u svakom smislu. Bez obzira što se poznajemo toliko dugo, uvijek je uspijevala da me iznenadi nekim svojim postupkom. Nekad prijatno, nekad neprijatno, ali sve je to nekako išlo uz njenu ličnost a na meni je bilo da li ću da prihvatim ili ne. I prihvatala sam, ne mogu da lažem, mada mi je ponekad dolazilo iz kože da iskočim. Ali kako kažu, sve to ide u „vojni rok“ (u ovom slučaju više u prijateljski nego vojni :-)). Niko nije savršen, pa često moramo biti i više nego tolerantni. Evo pitajte mog muža, isto će vam reći ;-)! Nego da se vratim na priču o mojoj prijateljici. Prije par godina napisala je i izdala knjigu. Iskreno sam joj se divila na želji i upornosti da tu svoju zamisao dovede do kraja. Pošto sam oduvijek imala želju (ali ne i upornost) da ostvarim isti taj cilj, utoliko je moje divljenje prema njoj bilo još veće. Dobro, ‘ajde sad da budem iskrena do kraja – divila sam joj se, bilo mi je drago zbog čitavog događaja, ali sam osjećala i nekakvo nezadovoljstvo, čak mogu da kažem i blagu ljubomoru što je ona uspjela u tome a ja još uvijek nisam. Međutim, pošto po prirodi nisam baš neka otrovna osoba (a kako izgleda ni skromna ;-)), brzo su me prošle sve negativne emocije i najiskrenije sam mogla da joj čestitam na ostvarenju svoje želje i cilja.

Nakon izvjesnog vremena sretnemo se prijateljica-pisac i ja. Pričamo o ovome, onome, pitamo se za zdravlje, porodicu i sve tako po redu, kad, pita me da li sam kupila njenu knjigu. Pošto apsolutno nisam bila ažurna po tom pitanju, krenem ja da joj objašnjavam kako nisam išla „do grada“ ko zna otkad (pa samim tim ni do knjižare), kako sam samo u Ekrem fazonu (kuća-pos’o-pos’o-kuća), kako ne mogu od djece ništa da stignem, kako je na Mirijevu bila invazija vanzemaljaca pa smo se svi plašili za sopstvenu sudbinu… Da ne dužim, krenula sam da se pravdam samo tako, misleći da će mi zamjeriti što još uvijek nisam obogatila svoju biblioteku njenim naslovom. Pa dobro, možda je i trebalo da mi zamjeri. Da je obrnuta situacija, ja bih sigurno očekivala da se moja knjiga u najkraćem roku nađe na njenoj polici. To je valjda normalno. Eto, pogriješih, ali svima se valjda dešava, nemoguće da sam jedina. Prijateljica- pisac se nije naljutila, kako sam ja očekivala. Ustvari, zamjerila mi je na tome što sam htjela knjigu da kupim u knjižari:

– Da ideš do knjižare da kupiš moju knjigu?! Pa to ne dolazi u obzir, zato sam te i pitala! Ja ću da ti je donesem i napisaću ti posvetu, pa kako drugačije? Jesmo li prijateljice ili nismo?

Dirnule su me te njene riječi i ustvari je ispalo sve suprotno od onoga što sam očekivala pa mi je bilo lakše. Ako nešto u životu ne volim, onda je to osjećaj krivice koji me uhvati u ovakvim i sličnim situacijama. Nikad poslije da ga se otresem, bilo da sam ispravno postupila ili ne. Vjerujem da niko to ne voli, pa što bih ja bila izuzetak :-)? I, vratimo se na priču, pozdravimo se nas dvije i svaka ode svojim putem, do sledećeg viđenja.

Po dogovoru, prvi naredni put kad smo se vidjele, donese mi prijateljica-pisac svoju knjigu. Ja uzmem da je prelistam, vidim na prvoj strani lijepa posveta, datum, mjesto, ma sve napisano kako treba. I taman kada sam htjela da joj iskreno zahvalim, ona me preduhitri:

– Je l’ ti se sviđa posveta? Pa kome ću je napisati nego tebi, to se podrazumijeva! Inače, knjiga košta toliko i toliko!

– Ovaj…molim? – opet da vas ne lažem, ne znam kako ali bila sam ubijeđena da je moja prijateljica-pisac htjela da mi pokloni svoju knjigu, da me je zato odvratila od kupovine u knjižari, da mi je zato napisala posvetu i donijela mi je na ruke…Mislim, bar tako bih ja uradila i to ne samo za nju, već za svakog ko mi nešto znači u životu. Pretpostavljam da bi cijelo prvo izdanje moje, zasad nepostojeće knjige otišlo na poklone i da bih debelo bila u minusu, a ne da zaradim nešto. Međutim, ovdje to nije bio slučaj, i ustvari je bilo vrlo nevaspitano i nekulturno sa moje strane što sam tako nešto i pomislila:

– Kažem, košta toliko i toliko! Posveta ti je besplatna, a pred noge sam ti je donijela, šta hoćeš više? – prijateljica-pisac je sve ovo izgovorila veoma šaljivo i kroz svoj karakteristični smijeh, a ja sam se mašila za novčanik da izdvojim „toliko i toliko“, da podvučemo crtu :-).

– E, tako! Čist račun – duga ljubav! Da se zna! Do sto pet, pa opet! – nisam bila sigurna šta joj znači to „do sto pet, pa opet“, ali sam svakako jednom zauvijek naučila šta ustvari predstavlja izraz „čist račun – duga ljubav“. Moje predstave o njegovom značenju su do sada bile daleko romantičnije, pune metafora, simbolike i raznih drugih trica i kučina. Koliko vidim, romantika je za romane, ovdje važi, batice moj, samo bukvalno značenje. Ono što se kaže, to se i misli, kakva analiza i prenesena značenja. Pa nije ovo XIX vijek!

Eto. Kupih ja svoj poklon. Oprostih se sa svojom prijateljicom, metnem knjigu pod ruku i krenem kući. Usput sam razmišljala o tome kako je stvarno divno sa njene strane što je bila toliko pažljiva i donijela mi knjigu, umjesto da se ja mučim i idem čak u knjižaru da je kupim. Za to pravi prijatelji i služe – da ti olakšaju život! Ja sam to upravo doživjela i bilo mi je nekako toplo oko srca. A i oko novčanika :-)… Kada sam stigla kući, skuvala sam kafu, sjela na svoj omiljeni dvosjed i počela da čitam novu knjigu. Negdje u mislima motalo mi se pitanje da li pravo prijateljstvo zaista nema cijenu ili u ovim modernim vremenima košta toliko i toliko…? 🙂 🙂 🙂

P.S. Jedan savjet: uvijek imajte određenu sumu u novčaniku kada idete da se vidite sa nekim vašim prijateljem koji je nedavno napisao knjigu. Doduše, posvete su besplatne, a ČIST RAČUN  je zaista DUGA LJUBAV… 🙂 🙂 🙂

6 mišljenja na „Čist račun, duga ljubav i poneka knjiga…

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s