Koji je vaš tip muškarca?


Ovo je jedno od najčešćih pitanja kada su razni časopisi, testovi, emisije i istraživanja u pitanju. Naravno, i muškarcima se postavlja isto pitanje kada se radi o idealanom tipu žene, ali oni uglavnom nisu zainteresovani za neku dublju analizu takve vrste. Nije to mnogo ni važno, dok god se sa ove druge strane vode rasprave i dijele savjeti o tome kako prepoznati, osvojiti i zadržati taj pravi tip muškarca. Još će se oni načekati da se i njihov glas čuje. Lično, bavila sam se ovom tematikom uglavnom u srednjoj školi i tada sam je shvatala veoma ozbiljno. Ono što mi pokaže rezultat testa u kakvom tinejdžerskom časopisu, to je bila moja životna istina koje sam se slijepo pridržavala, naravno sve do objavljivanja novog broja i novog testa. Interesantno, nekako sam tada bila ubijeđena da je moj tip muškarca upravo neko ko izgleda slično kao Tom Kruz, po mogućnosti da to bude i lično on. Svaki rezultat testa uklapao mi se upravo u njegov profil, kao da sam ga lično poznavala. I to ne samo njega, nego i čitavu mu familiju, užu i širu. Imala sam jedan njegov ogromni poster koji sam vrlo pedantno OHO lijepkom zabetonirala za zid u sobi, pa je moj mučeni otac, nekoliko godina kasnije, taj isti zid danima strugao, pokušavajući nekako da ga upristoji i okreči. Ali šta je pola tube OHO lijepka u odnosu na idealnog muškarca? Tako sam tada mislila. Kako sam odrastala, stvari su se kretale u nekom drugom pravcu, pa nisam više osjećala potrebu da rješavam testove i čitam prosvjetljujuće članke. Mogla sam i sama nešto da procijenim. A i čudila sam se kako to da nisam primjetila da Tom Kruz uopše nema ramena? Moliću, idealan tip muškarca ne može a da nema ramena, gdje će torbe da okači kad se vraćamo iz kakve veće kupovine. Izvini, Tome, ali tvoji dani su tada bili odbrojani…

Iskreno, nisam se kasnije mnogo bavila nekom dubljom analizom ovog pitanja. Koliko mogu sada da zaključim, nisam ni bila ubijeđena da svako žensko čeljade ima baš svoj tip muškarca. Uvijek sam mislila da to ide nekako spontano. Svidi ti se neko, zaljubiš se, izgoriš od silne ljubavi, sreće i patnje, umreš od tuge u prosjeku tri do četiri puta, pa onda sve ispočetka. Onda ti se opet neko svidi, a kada tu novu fatalnu ljubav uporediš sa onom prethodnom, takođe fatalnom, ne da ne pripadaju istom tipu muškarca, nego nemaju nikakve veze s’ mozgom ni tada, a ni za sto godina kasnije, pa taman da se još četiri puta rode. Naravno, to je samo moj stav i uopšte ne sumnjam da svuda oko mene postoji bezbroj različitih stavova i iskustava. Na kraju krajeva, da ih nema, ne bi ni postojale sve te silne analize, diskusije i mišljenja, a i ruku na srce, ko bi čitao sve te korisne članke i rješavao sudbinske testove? Različitosti i sačinjavaju ovaj naš mali svijet. Eto, na primjer, pošto sam ja u suštini jedna vrlo romantična duša, koja bi Šopena da je još tu, uredno plaćala da mi daje muzičku podršku dok besjedim, mogu da iskažem svoje mišljenje po pitanju iz naslova na sledeći način: pravi tip je za mene onaj koji se u nekom, davno zapisanom momentu pojavi, priraste ti za srce i sasvim spontano postane najvažniji dio tvog života kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. I da naravno, ima i ramena, jer ako odluči da ostane u mom životu, treba u nabavke ići, džaba ti ljubav ako ne zameziš malo (izvini, Tome, ništa lično!). Nestade mi romantike za trenutak, ali evo, zamislite u pozadini ove moje priče predivnu Šopenovu E-dur etidu za klavir, možda popravim malo situaciju. Ne izmišljam, stvarno jesam romantična duša… 😉

Do sada je u ovom tekstu bilo riječi uglavnom o tome kako ja razmišljam. Međutim, navešću vam jedan primjer koji je živi dokaz o tome koliko smo svi različiti, a i o istini da svaka ženska osoba ima upravo svoj tip muškarca…

Odem prije nekoliko dana u Maxi, za koji se ispostavilo da je moj neiscrpni izvor inspiracije što se pisanja tiče. Ono što tamo nađem i primjetim ne može se mjeriti ni sa dvoje punih kolica najrazličitijih namirnica, pa sve da mi ih i besplatno dodijele svake nedelje u mjesecu. Ovog puta, imala sam zaista jedno interesantno iskustvo, pa da ga podijelim sa vama… Elem, nađem ja u Maxiju sve što je trebalo da kupim, napunim korpu i uputim se ka kasi. Vidim, nema gužve, samo jedan momak plaća i pakuje tri flaše vode. Iskreno, ne bih ni konstatovala te njegove tri flaše, ali mi je sudbina, kako sam kasnije zaključila, drugačiji put namijenila za taj dan. Dok sam vadila i slagala na pult namirnice iz korpe, primjetim kako kasirka (jedna punija, zdrava, energična ženica) uporno gleda u momka ispred mene koji pakuje flaše vode u torbu. Tačnije rečeno, pokušava da ih spakuje. Ni dan danas ne znam šta mu se tada desilo pa nikako nije mogao onu treću flašu da ubaci u torbu. Ili bi mu ispala iz ruke, ili bi je nekako ugurao, pa bi mu onda cijela torba pala na pod. U svakom slučaju, taj proces je trajao i trajao. Pritom, momak se još više spetljao, zbunio i zacrvenio, svjestan strijela koje su ga gađale direktno iz oba oka energične kasirke. Meni je bilo neprijatno, pa sam skrenula pogled, kao, ne vidim šta se dešava. Ko velim, dosta mu je i njegove muke, a ne još ja da piljim u njega i njegove flaše. Međutim, kasirka je bila nemilosrdna. Jedno oko joj se malo suzilo, pa je sada više nekako čkiljila, dok je ono drugo oko sjajilo nekim čudnim, zlokobnim sjajem…

– Šta je, dečko, je l’ ide to? – veoma saosjećajno ga upita kasirka.

– Ide, ide, sve je u redu…Izvinite, evo sad ću ja… – zbunjeni momak nekako spakuje one tri kukavne flaše i u sekundi nestade iz Maxija, kao da nikada tu nije ni bio. Iskreno, nije mi baš bilo svejedno, jer na primjer, ja nikada nisam mogla iz prve da otvorim one njihove kese, a ježila mi se koža na vratu od prijetećeg kasirkinog čkiljenja. Ali, šta je – tu je, biću hrabra kao i uvijek kad sam u Maxiju. Utoliko mi se kasirka obrati, dok je očitavala cijene onoga što sam ja namjerila da kupim:

– Ma jeste vidjeli ovo? I to mi je muškarac! Pih! PIH!!! Ne može da ponese tri flaše vode, sav se presamitio! Pa koja će njega takvog, kažite vi meni? Eto moj muž, nek’ je živ i zdrav, po dva pakovanja vode može u svakoj ruci da ponese, nikad se žalio nije! Ma neće ni da razgovara ako manje treba da nosi! To je muškarac, a ne ovaj presamićeni! Pih! Zar nisam u pravu, gospođo?

Svjesna da moram nešto da odgovorim, počeh da prebiram po mozgu i da iz njegovih najzavučenijih vijuga izvučem par riječi adekvatnih datom momentu. Ne znam šta mi se desilo, ali odnekud iz mojih usta izašla je sledeća rečenica:

– Znate šta, kao što je Vama Vaš muž idealan, sigurna sam da je i ovaj momak nekome. Mislim, svi imamo…

– Ahahahahahahahaha, što ste slatki, gospođo – prekide me kasirka u pola rečenice – on da nekom bude idealan, pa tri flaše ne može da ponese! Koje žensko to voli? Pa taj ni jedan problem u životu neće moći da riješi! Hahahahaha, baš ste slatki!!!

I nastavi žena grohotom da se smije, a ja ne znam šta mi je bilo čudnije: to što raspravljam sa kasirkom o idealnom tipu muškarca ili što podsvjesno mjerim koliko onaj moj kod kuće može flaša da ponese. Izbacih momentano takvu ideju iz glave, braneći se činjenicom da je gospođa kasirka jedna vrlo sugestivna žena, pa nije ni čudo što sam ideal muškarca počela da mjerim litarski, i to po svakoj ruci. Uspjela sam iz sedamnaestog puta da otvorim prvu kesu, a pošto sam tako slatko nasmijala kasirku, ona mi je od srca pomogla sa ostale tri. Eto, sreća u nesreći, bar me nije mrko posmatrala, a namirnice sam iz prve spakovala. Dok sam se vraćala kući, razmišljala sam o cijeloj toj situaciji i shvatila da čovjek nikako ne može da posmatra stvari isključivo iz svog ugla. Koliko sam mogla da vidim, razni faktori utiču na to da nam se neko svidi, pa čak i da se u našoj glavi i srcu obrazuje baš određeni tip muškarca koji nas privlači. Htjedoh da pitam kasirku da li bi taj njen muž došao u obzir ako bi nosio u jednoj ruci vodu a u drugoj sok, ili to mora biti isključivo jedna vrsta tekućine. Takođe, zanimljivo mi je bilo i to što je težina flaša koje je kasirkin muž mogao da ponese bila ekvivalentna težini problema koje je taj njen isti idealni muškarac mogao da riješi. Nesvakidašnje rezonovanje, morala sam priznati samoj sebi.

Došla sam konačno kući i dok sam raspakivala kese krišom sam pomatrala ovog mog šta radi i da li podiže samo lagane stvari ili se odlučuje i na nešto teže. Moraću ubuduće ozbiljnije da se pozabavim time. Život nije lak, spotičemo se o svakave probleme teške i manje teške, treba ih rješavati. Moram podhitno da ga natjeram da prenese kakav namještaj iz jedne u drugu sobu, pa da vidim da li se i koliko umara. Od toga nam budućnost zavisi, nema zezanja…

E da, i dalje stojim iza toga da je onaj momak sa svoje tri flaše sigurno negdje nečiji idealan muškarac i ništa me u toj zamisli ne može pokolebati. Šopenovu etidu, moliću, evo opet sam romantična!!! 😉 😉 😉

2 mišljenja na „Koji je vaš tip muškarca?

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s