Apoteka i kako u njoj kupovati


Svi mi koji s vremena na vrijeme  kupujemo u apoteci, očekujemo da ćemo ući, obaviti kupovinu (sa receptom ili bez njega), izaći i nastaviti dalje prema sopstvenom planu i programu. Jeste, mi to očekujemo, ali, u velikom broju slučajeva ta očekivanja ostanu neispunjena. Ili možda mi ne radimo kako bi trebalo. Možda uopšte nije kulturno samo zatražiti određeni lijek, zamoliti za savjet ili uputstvo ukoliko su stvarno neophodni, pa zatim završiti sa tim i pustiti ostale ljude koji čekaju, da dođu na red. Iskrena da budem, do sada nisam baš obraćala pažnju na sve to, ali kako sam već nekoliko puta bila izložena sličnim, a meni prilično čudnim situacijama, prosto sam morala da se zapitam: DA LI PRAVILNO KUPUJEM U APOTECI? Evo, navešću svoje poslednje iskustvo, koje me prosvijetlilo i pokrenulo ovaj čitav lanac razmišljanja, čiji korijeni dosežu duboko u prošlost, sve do mojih prvih kupovina u apoteci….

U prelijepu, proljećnu, sunčanu subotu, dok se grad komešao pripremajući se za predstojeći politički miting na trgu KOD KONJA (uvijek sam imala potrebu da kažem KOD KNEZA MIHAILA, jer jadan čovjek već tolike godine neprimjetno sjedi na tom istom konju, ali ‘ajde sad….), kao i za vječiti derbi na Marakani, ja sam krenula u potragu za Ljubičinim novim cipelama. Imala sam neki plan gdje sve da odem, ali prije toga rekoh sebi, daj da svratim na pet minuta u apoteku da kupim neke potrepštine za nas četrdesetogodišnjake, valja njegovati ove kosti i zglobove ;-). Taman sam naišla na jednu, pa uđoh unutra, sva srećna što nije bilo gužve, već je samo jedna gospođa u crvenoj kožnoj jakni, sa zmajem od cirkona na leđima, upravo završavala svoju kupovinu. Ili sam bar ja optimistično mislila da je završava…Da li sam ono prije rekla da ću da uđem na PET MINUTA u apoteku? Da li sam stvarno to rekla?? Vidim sada da jesam, ali od tih pet minuta su ostale samo lijepe želje. A kako znamo, želje su jedno a mogućnosti nešto sasvim drugo. Moje mogućnosti su u ovom slučaju bile nikakve. Tačnije rečeno – ravne nuli. Zašto??? E pa zato što je gospođa sa svjetlucavim zmajem na leđima veoma detaljno i do srži temeljno obavljala svoju kupovinu ljekova. Evo kako je to izgledalo…

– Molim Vas, dajte mi taj i taj lijek. Ali da bude baš od ovog proizvođača, nikako od onog njemačkog. Znate kako, sigurna sam da nemaju iste sastojke, ustvari, ubijeđena sam! A ja neću da trujem svoj organizam nepotrebnim supstancama.

– Ali, gospođo, to su Vam dva potpuno ista lijeka, samo su drugačiji proizvođači, evo možemo da pogledamo sastav… – tobože je pokušala fina apotekarka da objasni gospođi kako stvari stoje, ali stvarno je bez veze tvrditi da diplomirani farmaceut zna bilo šta o ljekovima, kad gospođa predosjeća veliku prevaru i teoriju zavjere podlog njemačkog proizvođača.

– Nemojte, molim Vas, pa nisam ja luda, znam šta se radi. Neću tog Njemca, dajte mi ovog provjerenog!

– U redu. Da li želite još nešto?

– Mhm, da, ovaj, htjela sam i taj i taj lijek, treba mi za sestričinu, zamolila me da joj kupim, ne može iz kreveta da ustane. Kako se on koristi?

– Evo napisaću Vam na kutijici da….

– Ma kakvoj kutijici, napišite mi na papiru DETALJNO! Ne vjerujem ja ovim uputstvima, to oni štampaju samo da bi nas se što prije otarasili. Ništa ja to ne priznajem! Napišite Vi meni lijepo kad i kako se koristi i koje su nuspojave. Evo, imam ja blokče, sad ću da vam dam…

– Gospođo, nema potrebe sve to da pišem, pa sve je napisano unutra, ja ću samo da… – očajna apotekarka je pokušala da se izvuče iz ove paukove mreže, ali, da li je ikada uspjelo da pobjegne ono što je u nju uhvaćeno…?

– Ne, ne, napišite Vi meni sve to, insistiram, a ja ću za to vrijeme da pogledam koje sve vrste flastera nudite. Prošlog petka mi je komšinica kupila neke skroz nekvalitetne. Piše da su vodootporni, a prvi kojeg sam iskoristila za svoju bolesnu nogu skinuo se poslije trećeg dana tuširanja! Pa onda Vi meni kažete da ne treba da brinem…Samo vi pišite.

I krene mučena apotekarka da piše domaći, gospođa Zmaj da razgleda flastere kao kad se šminka razgleda u izlogu, a ja uhvatih sebe kako stojim u mjestu, ne mrdajući ni lijevo ni desno, potpuno zadivljena onim što se dešavalo…Znači, tako treba u apoteci da se kupuje! Znači, ja čitavu svoju polovinu života kupujem pogrešno! Sad mi je jasno otkud i toliki redovi u apotekama, a ja se sve pitala zašto se to dešava, u čemu je problem…A ustvari, tako treba da bude, to je ispravno! A pošto sam ja jedna vrlo brižna i nesebična osoba (kako sam vam već i ranije naglasila!), onda ću to svoje veliko otkriće da podijelim i sa vama, dragi moji prijatelji. Dakle, evo nekoliko osnovnih pravila koja morate poštovati ukoliko kupujete u apoteci:

a) Zahtijevati od zaposlenih da vam detaljno objasne djelovanje, sastav, upotrebu, nuspojave i kontraindikacije svakog lijeka koji kupujete. Predlog: najsigurnije je da apotekarka glasno pročita uputstvo iz kutijice, a onda sve to dopuni i svojim eventualnim znanjem kao i informacijama sa interneta (najbolje da ode na neki forum, da pročita iskustva pacijenata koji traženi lijek već koristili). Ukratko – što više ubiti apotekarku u pojam.

b) Kada kupujete određeni lijek (ili još bolje – više njih), tražiti od apotekarke da vam predstavi kompletnu listu njihovih proizvođača, uvid u statističke podatke čiji se proizvodi najbolje prodaju, kao i spisak svih adresa i brojeva telefona kako bi im se nezadovoljni korisnici mogli obratiti. Naročito ako su pacijenti PREDOSJETILI ili NAMIRISALI da je tu neka teška prevara u pitanju. Ukratko – još više ubiti apotekarku u pojam, a polako to isto početi i sa onima koji čekaju u redu iza vas.

c) Nikada ne reći odjednom šta vam sve treba, odnosno nikada ne pokazati sve recepte odjednom (ukoliko ih ima više). Na taj način postižete posebnu atmosferu u apoteci, i faktor iznenađenja je sve izraženiji. Priznaćete, nije zanimljivo da odjednom kažete šta vam je sve potrebno, pa da apotekarka zna na čemu je i šta treba da donese. Tako se to ne radi. Pravilno je tražiti jedan po jedan lijek, onako sporo, nesigurno, najbolje uz podštapalice tipa: MHMMM, OVAJ, KAKO SE ONO ZOVE, ČEKAJ-ČEKAJ, KAKO ONO BJEŠE, NE MOGU DA SE SJETIM, AHA JOŠ MI TREBA I….Na ovaj način stvara se ta filmska napetost u vazduhu, čekaš šta će da se desi kao u nekom psihološkom trileru. Ukratko – ubiti šest puta apotekarku u pojam, a one koji čekaju dovoljno je i tri puta. Zasad.

d) Platiti sve što ste kupili. Ali ne tako da imate pripremljen novčanik u ruci, to je bez veze skroz! Tek kad vam apotekarka kaže koliki je iznos ili koliko treba da doplatite ako su ljekovi na recept, onda krenite da prekopavate torbu. Poželjno je da pomenuta torba ima što više manjih i većih pregrada i da bude što dublja. Još efektnije će biti ako vam u tom momentu zazvoni telefon (hitno vas zove sestričina, baš zbog lijeka koji joj morate kupiti), pa onda prekopavate duplo! Ukratko – sad ste već apotekarku sravnili sa zemljom, dok ste one koji čekaju uspješno ubili šest puta u pojam.

Eto, to su vam četiri kratka zlatna pravila pri kupovini u apoteci. Ne budite nestrpljivi i, molim vas, ispoštujte ovo. Najgore je samo ući, tražiti, platiti i izaći. Nije kulturno i sramota je. Posvetite pažnju apotekarki, ona to zaslužuje, pa ne radi tu za džabe! Ja sam tolike godine griješila, ali čovjek se uči dok je živ. Gospođa Zmaj mi je ovog puta otvorila oči i izvela me na pravi put. Na pravilno utabanu stazu apotekarske kupovine. Hvala joj. Hvala i njenim cirkonima u obliku zmaja. 😉 😉 😉

Advertisements

4 mišljenja na „Apoteka i kako u njoj kupovati

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s