Bokeljske boje


Jutros smo Vuki, Ljubica i ja farbali jaja. Doduše, njihova su bila od stiropora i naravno da po planu i organizaciji nisu predviđena za bilo koji od predstojećih uskršnjih obroka. Te njihove umjetničke rukotvorine poslužiće nam kao dekoracija na korpicama gdje će biti izložena prava jaja. Moram priznati, dobar kompromis sam napravila, sva jestiva jaja su ostala čitava, a dobili smo stvarno prelijepe, unikatne dekoracije. Što bi rekli – i vuk sit i ovce na broju! Ne ovaj moj Vuk, naravno, to je samo narodna izreka i svaka sličnost je sasvim slučajna :-)!

Kao i uvijek, jaja sam farbala kupovnom bojom, pa sam poslije dala mašti na volju sa kojekakvim sličicama, stikerima i „košuljicama“. Ne pamtim da sam ikada bila zadovoljna bojama koje dobijem. Ja to zamislim kao zagasito-crvenu, nebo-plavu, limun-žutu, trava-zelenu…ma sve dugine boje imam u glavi. Svake godine za redom! A kupujem uvijek iste boje, pošto ne vidjeh baš da postoji neka konkurencija na tom polju :-). Vjerovatno sam veliki optimista u duši, jer su te boje svake godine sve čudnije i čudnije. Ovog puta, na primjer, dobila sam braon sa nagovještajima crvene (eto, pošteno bi bilo da napišu na kesici da je to višnja-čokolada boja!), najtamniju zelenu u istoriji tamno-zelene boje, kao i žutu boju limuna starog nekih petnaestak godina. Ostale „nijanse“ nisam ni isprobavala. Pravo da vam kažem, ne znam ni da li bih imala sa bilo čim i da ih uporedim, bio bi težak zadatak dočarati ih pismenim putem. Ovako, potrudila sam se da uljepšam već ofarbana jaja pa na kraju rezultat i nije bio toliko loš :-).

Moja mama oduvijek farba jaja na već dobro poznat, tradicionalan način – u lukovini, sa travčicama raznih oblika. Ofarba i desetak sa gore opisanim, neprevaziđenim „duginim“ bojama, ali ona se nikada ne mogu pohvaliti slavom kakvu iz godine u godinu dožive ova iz kategorije prirodno farbanih. A ona budu stvarno predivna…još kad im mama da, što bi se reklo, poslednju ruku, kad ih „nasjaji“ uljem i posloži u činiju…šta reći :-)! Sjećam se da su glavne tatine rečenice bile: „Ma vidi kako su lijepa jaja! Ovakva nikad nisu bila! Ovo nikad nisam vidio“ I tako bismo iz godine u godinu imali na stolu jaja kakva „nikad niko nije vidio“. A i jeste tako, nema šta. Vjerujem da znate o čemu pričam. Uvijek je najljepše ono što mama napravi :-)! Evo imam skoro četrdeset ljeta, a još nisam ni pokušala da farbam tako kao ona :-). Vjerovatno zato uporno i koristim čokolada-višnja-crvenu, čemer-zelenu i truli limun-žutu boju. Nekako mi je ljepše da zadržim u glavi slike savršeno farbanih jaja (na bijelom stolnjaku, sa činijom suvih smokava pored…) i da se tome divim kao kad sam bila mala. To je moje nepisano pravilo i vrlo rado ga se pridržavam. Kako ono kažu: otišla sam ja iz Boke, ali Boka iz mene nije nikada… 🙂 🙂 🙂

5 mišljenja na „Bokeljske boje

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s