Sve ću da vas kažem Sanji!!!


Odem ja jutros, mrtva-prehlađena, do apoteke da kupim Defrinol kojeg nema i da svratim do mog omiljenog Maxija po neke sitnice. Pošto sam uspješno pazarila zamjenu za traženi lijek (koja, ustvari, i nije prava zamjena, ali može da pomogne samim tim i što je skuplja pet puta!) i isto tako uspješno odabrala hleb i mlijeko (mislim da su i to zamjene, ali nećemo sad o tome…), stanem u red za kasu. Nije bila neka gužva – u mom redu svega par gospođa i moja malenkost. Kada je jedna od tih gospođa stigla na red, izvadila sve stvari iz kolica i krenula da ih pakuje, onaj senzor krene da pišti samo tako. Gospođa se načisto prenerazi i odmah poče da pokazuje torbu, da izvrće unutrašnje džepove i da se pravda kako je sve što je uzela iz prodavnice bilo u kolicima. Međutim, ono čudo pišti, ne prestaje! Pomislih kako je vjerovatno neki problem u senzoru i da će gospođu pustiti, pošto je nakupovala puna kolica stvari i nije bilo logično da se nečim „častila“. Kad ono, radnja se zakomplikovala, atmosfera usijala! Kasirka pregleda gospođi torbu, zove obezbjeđenje, obezbjeđenje dolazi, zahtijeva da skine kaput, prebiraju joj po kaputu…Na kraju se sve to riješilo, jer joj je u džepu od džempera, ispod kaputa, bila kesa sa nekim bar-kodom od izvjesne igračke, koju je kupila unuku još prije dva mjeseca. E sad, taj kod nije bio dekodiran i eto ti problema! Da stvar bude gora, u čitav događaj su se uključile i ostale gospođe iz reda sa raznim zanimljivim komentarima i predlozima, ali bez toga se, izgleda ne može gdje je više ljudi. Neke stvari su neminovne… Kad se sve konačno završilo, gospođa – nesuđeni kriminalac oplete po kasirki, obezbjeđenju, a bogme i nama ostalima:

– Sram vas bilo! Ovo je sramota! Sve ću da vas prijavim! Idem sad da zovem Studio B, Sanju ću da tražim, sve ću da joj ispričam!!! Mene ste našli da provjeravate, sad ću Sanju da zovem!!! Propala državo! Sve ću da vas raskrinkam!!! Svi ste gotovi!!! Mene poštenu da maltretirate, gamadi neotesana!!!

Moram priznati, dok sam zamišljala kako izgleda ta neotesana gamad, neka me jeza uhvatila kad nam je tako javno zaprijetila sa Sanjom iz Studija B (poslije sam zaključila da mi je to ustvari bilo od temperature, ali neka, nek’ bude dramatično!). Ko zna šta ona sve može da nam uradi, nije gospođa zalud prijetila. Bolje da ja lijepo požurim kući, pusti ti to!

Na izlazu iz Maxija zastadoh da otvorim kišobran. Samo što sam to uradila, kad eto ti iste one gospođe niotkuda, krene da viče na mene:

– Šta je tebi??? Hoćeš oko da mi iskopaš??? Hoćeš čelo da mi probiješ sa tim kišobranom??? Sram te bilo! Sad idem da zovem Studio B, sad ćeš i ti kod Sanje da završiš!! Sve ću da vas sredim, tebe prvu, sa tim ogromnim kišobranom!!! Sad će Zlata Sanju da zove, čekaj, čekaj! Ima za vas lijeka, ima!

Krenuh da kažem kako nema lijeka, da sam baš bila u apoteci i da sam morala da kupim zamjenu, ali to nije bila ta priča. Ovdje se radilo o tome kako sam namjerno htjela da joj iskopam oko i probijem čelo kišobranom i da moram zajedno sa kasirkom i obezbijeđenjem iz Maxija da odgovaram lično Sanji iz Studija B. Da ne bih završila na tom strašnom sudu, krenuh da se odbranim nekako:

– Ali, gospođo, vi ste bili nekoliko metara udaljeni od mene, nisam nikako mogla da vas udarim!

– Molim??? Molim??? Šta si to rekla??? A da sam bila, kojim slučajem, bliže iskopala bi mi oko, jesi li svjesna ti toga???

– Ali niste bili bliže, u tome je stvar! – i dalje ja pokušavam da smirim situaciju, ali vidim da mi Sanja ne gine. Bolje da sam ćutala, ovako sam samo izazvala jednu ogromnu lavinu emocija kod već iznervirane gospođe.

– Jel’ slušaš ti mene šta ti govorim??? DA SAM SE NAŠLA BLIŽE, ništa od mene ne bi ostalo!!! Sram te bilo, i tebe i tebi slične! NAMJERNO tako otvarate kišobran, kao da ste glavni na svijetu! Ali šta se ja bakćem ovdje s tobom, Sanja će vas sve da sredi!!!

I ode ona konačno da zove Sanju i da nam presudi, a ja ostadoh sa svojim hladnim, ubojitim oružjem u vidu kišobrana, potpuno šokirana. E, moja gospođo, šta vam znači to DA SAM? Pa evo, i ja DA SAM rođena u Australiji, išla bih svako veče u Sidnejsku operu, jer sam tako u mogućnosti! Ali eto, rodih se ovdje (doduše, 600km južnije, ali sve je to isto :-)). Zar da nastradam od Sanje zbog nečega što se nije ni desilo? Eeeee, živote, eeee, nepravdo…. Druga stvar, nisam znala da kišobran može da se otvara tako kao da si glavni na svijetu. Nisam uopšte znala da postoje različiti stavovi i raspoloženja pri otvaranju kišobrana, ali dobro, svašta čovjek nauči…

Evo me sada, sjedim kod kuće, pijem zamjenu za lijek i gledam sve osim Studija B. Jer, ako se Sanja pojavi…. 🙂 🙂 🙂

4 mišljenja na „Sve ću da vas kažem Sanji!!!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s