Ali to nije sve!


U oktobru 2008. godine desile su mi se dvije velike stvari u životu. Prva i mnogo važnija velika stvar bila je ta da sam dobila Vukija, već poznatog iz prethodnih priča. Druga, ne baš tako važna, ali za mene upečatljiva, odnosi se na veliki broj kilograma koji mi je prilikom Vukijevog dolaska ostao. Dakle, prva stvar – velika po kvalitetu, a druga – po kvantitetu :-D! Jeste, bila sam baš velika! Bilo me je svuda! Gdje god se u stanu okreneš eto mene, bila sam primjetna iz svakog mogućeg ugla :-). Ajde da je i stan bio veliki, pa da me kamuflira nekako, nego to bješe mali prostor. Matematički gledano, moja težina je tada bila duplo veća od kvadrature stana, eto :-D! Dugo je trebalo da se stvari obrnu – da kvadratura poraste, a da se moji kilogrami smanje. Bio je to jedan, u najmanju ruku, interesantan proces. Pošto sam vrijeme provodila uglavnom kod kuće, intezivno sam se bavila i rješenjem tog problema. Svega je tu bilo, raznoraznih ideja! Jedna od interesantnijih je svakako bila konzumacija tada veoma popularne ZELENE KAFE, čini mi se da je Leontina reklamirala. Pa, rekoh sebi, ako može Leontina da smrša mogu i ja! Što je ona bolja? I, krenem tako da se nalivam zelenom kafom. Srčem je svakog dana, tačno po rasporedu, čak je i ukus bio prijatan. Međutim, trećeg ili četvrtog dana poče da mi se vrti u glavi. Okreću mi se oni zidovi, ne znam više šta je lijevo, a šta desno! Shvatim odmah da je to od mog magičnog napitka i osjetim veliki ubod ljubomore na Leontinu, jer je ona čak stigla i da smrša i da je izreklamira, a ja se sama sa sobom igram ringišpila :-D…Naravno, čuvena zelena kafa je poslije samo par dana povučena iz prodaje zbog otrovnih supstanci. Svi mediji su upozoravali na njenu štetnost i veoma dramatično naglašavali naziv njenog kobnog sastojka. Ja preživjeh nekako, ali kilogrami ostadoše. Morala sam da nađem neko drugo rješenje, podhitno! I, tu sada na scenu stupa KUPOVINA IZ FOTELJE – čuveni slogan koji se i dan danas bjesomučno ponavlja na svakom domaćem kanalu i toliko ti se uvuče u uši i mozak, da moraš sjesti u fotelju htio – ne htio! Tada su se, između ostalog, reklamirali i nekakvi steznici. Bili su to čudesni proizvodi koji, kad ih navučeš na sebe, „savršeno oblikuju liniju tijela i smanjuju obim za nekoliko centimetara“. I onda prikazuju gospođe koje u kabinu za presvlačenje uđu u najgorem mogućem izdanju, a izađu prepolovljene. Svaka je mogla bez problema da obuče svoju omiljenu haljinu i to je bilo fantastično. Nikad do tad ne vidjeh takvo čudo! Sva zadivljena, ispranog mozga reklamama, ja naručim jedan magični steznik. Mojoj sreći nije bilo kraja kad su mi stigla čak dva – jedan u krem boji i jedan crni kojeg sam dobila gratis! Zamislite gratis! Popio je to moj mozak tada, iako su oba zajedno koštala možda kao nogavica jednog primjerka. Ništa ja to nisam registrovala. Bila sam nestrpljiva da ih isprobam, da u sobu uđem kao jedna osoba, a izađem iz nje kao sasvim druga, preporođena persona, i to u svojoj omiljenoj haljini. Ono što je zatim uslijedilo, urezalo mi se u pamćenje za čitav život, a kako i ne bi? Jer, kad sam krenula to čudo da obučem, snašlo me trista drugih čuda, ali ne onih koje sam ja očekivala gledajući predivne gospođe sa reklame. Naime, koliko god se trudila, nisam mogla ni jednu nogu da provučem kroz to crijevo, a kamoli dvije! Ono nešto kruto, nesavitljivo, nerastegljivo – ništa mu ne mogu! Međutim, nastavih i dalje, računam, to tako mora, da bi figura bila što zategnutija :-D. Ooooo, kako je to bilo jedno strašno iskustvo…Borila sam se sa magičnim steznikom ne znam ni ja koliko! Bila sam mrtva umorna kad sam uspjela da ga obučem. Svaki mišić me bolio, srce mi je lupalo kao ludo! Ali tu nije bio kraj – tu tek nastaju problemi. Onaj materijal me skroz zabetonirao, kao da sam dupli gvozdeni oklop imala na sebi. Jedva sam mogla udahnuti. Krenuh da napravim koji korak – sve mi se nebeske zvijezde prikazaše u roku od nekoliko sekundi. Majko mila, šta je ono bilo….Ne možeš da hodaš, da dišeš, da sjedneš, da se okreneš, steže te ona sprava za mučenje nemilosrdno! Kakva omiljena haljina, do nje nikad nisam ni stigla i to bukvalno. Bilo je nemoguće u tom užasu stići do ormara. Samo sam uspaničeno stajala u mjestu, plitko dišući dok mi se soba okretala oko glave zbog nedostatka kiseonika. Vrati se, zelena kafo, sve ti je oprošteno! Evo, nisam više ljubomorna ni na Leontinu, samo da se izbavim iz ovoga! Aha, kao da je to moglo…Još je lako bilo obući, al’ da svučem, tu nije postojala teoretska šansa, bar se meni tada tako činilo. Probam jednom, drugi put, treći, neće ni da mrdne. Zalijepio se onaj materijal za mene, usisao me, nema namjeru da se odlijepi. Uhvati me panika. Krenem bjesomučno da se rvem sa steznikom i on popusti malo, tek toliko da lakše udahnem vazduh. Neću vas gnjaviti sa cijelim procesom, trajalo bi to. U međuvremenu se i Vuki probudio, hoće dijete da jede, pa sam se nekako dogegala do kuhinje da mu pripremim mlijeko. Uspjela sam i da ga nahranim, nisam imala izbora, iako su mi oči cijelo vrijeme bile od muke iskolačene. Trebalo je sjedjeti u onome i držati bebu, brale moj, i još disati….Prošlo je dosta vremena dok sam uspjela da se izvučem. Ne znam ni sama kako se to desilo, ostala mi je neka maglovita slika u glavi. Kako i neće kad nisam imala dovoljno vazduha, borila sam se za svaki udisaj. Znam samo da taj dan danas slavim kao drugi rođendan, jer sam preživjela. Šalim se :-D, nije baš dotle došlo, ali odložila sam oba steznika u ormar i nikad im više nisam prišla. To su moja dva čudovišta iz ormara :-), kao što djeca imaju svoja ispod kreveta. Nisam ih bacila, računam, otporan je ono materijal, možda će trebati Vukiju za neki projekat u školi, kada bude pravio neko mini oklopno vozilo, kakav neprobojni šator za izviđače ili nešto drugo u tom smislu. Iznad svega, ja sam praktična osoba :-D!

Kad sve saberem, dvije stvari sam naučila iz ovog nemilog događaja. Prva je ta da samo zdrav način života može smanjiti moju ličnu kvadraturu, a ne tamo neka kupovina iz fotelje ili zelena kafa (izvini, Leontina, ti si izuzetak!). Samo umjerena ishrana, šetnja i zdrava svijest o svemu tome. Onda kilogrami samo idu, tope se… Druga stvar je ta da konačno znam šta im u reklamama znači ona čuvena rečenica ALI TO NIJE SVE! To je ono o čemu ne pričaju, ono što morate sami da otkrijete kada naručite magične steznike, sofu na naduvavanje, malu samorasklopivu hoklicu ili višenamjensku štedljivu samoljepljivu sijalicu. U mom slučaju, nastavak bi bio sledeći: ALI TO NIJE SVE! Kada jednom navučete magični steznik, nikada, ali nikada više nećete moći da ga skinete, i vaša figura će do kraja života biti savršena! ALI TO NIJE SVE! Ako želite da vam bubrezi uspješno zamjene mjesta i jetra pređe na lijevu stranu, onda kupite naš čudesni proizvod, dok ćete drugi dobiti gratis! Lično, ne razumijem šta će mi onaj gratis, kad ovaj prvi ne mogu nikad više da skinem. Ali eto, kako kažu, TO NIJE SVE! I nije sve, prijatelji, ja najbolje znam da nije…. 😉 😉 😉

Jedno mišljenje na „Ali to nije sve!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s