Brza kasa, spora kasa – specijalno novogodišnje izdanje


Evo dočekali smo i ovu novu 2015. godinu. Neko na žurci, neko na trgu, neko kod kuće…Čik pogodite kojoj kategoriji pripada moja malenkost ;-)! Imate pravo jednom da pogađate, pošto ne vjerujem da možete pogriješiti :-D. Da se pohvalim, lijepo smo prošli. Ona dva mala hajduka su bila u elementu i čekali su Djeda Mraza dok god su im to kapci dozvoljavali. Malo više se jelo, ali nećemo o tome, neka ostane novogodišnja tajna za koju samo znaju kućne vage, pantalone i niko drugi. Na kraju krajeva, zašto zamarati ljude nepotrebnim informacijama, koga to još interesuje ;-)? Što se mene tiče, bila sam naročito raspoložena. Mislite da je to zbog Nove Godine, Djeda Mraza, hrane i porodice na okupu? Pa dobro, to se podrazumijeva, ali ovog puta bila sam još srećnija nego inače, jer sam tog dana uspjela da izvučem živu glavu iz Maxija. Jeste, baš tako – živu glavu – i jeste – baš iz Maxija!!! Jer, ići u novogodišnju nabavku 31. decembra predstavlja pravu avanturu i to visokorizičnog stepena. To vam dođe kao da ste junak neke video igrice, gdje određene nivoe jedva možete savladati. Jer, da se razumijemo, toliko ljudi, toliko trke, nervoze, svađa i gužve, nikako ne mogu povezati sa jednim tako lijepim praznikom. A i na vratima Maxija piše da se neće raditi samo 1. januara, pa otkud onda tolika panika? Preživjećemo valjda!!! Pa da, najlakše će mi biti da moju novogodišnju avanturu opišem baš kroz te nivoe u video igrici. Sigurno ćete shvatiti o čemu vam pričam….

PRVI NIVO – KRETANJE PO ODJELJCIMA

Ovo je početni, najlakši nivo,  a svojevrstan START predstavlja izbor i uzimanje korpe. To je vrlo važna stavka jer, u zavisnosti od toga da li ste uzeli običnu korpu, onu malo veću sa točkićima, ili kolica, dobijate i određenu ulogu u igrici. U mom slučaju (a izabrala sam korpu sa točkićima), glavni cilj prvog nivoa bio je uspješno se probiti do tražene namirnice, a pritom sačuvati život od glavnih negativaca – kupaca sa kolicima. Oni kolica koriste kao neku vrstu oružja i do svog cilja se probijaju tako što vas njima uporno guraju, a bogami i udaraju. Neki to rade lagano ali uporno (princip pasivne agresije), a neki vas opauče tako da ni sami ne znate otkud ste se odjednom našli kod najdonje police i šta ste odatle htjeli da uzmete. Dobra strana ovog nivoa je što vas udaraju isključivo u korpu, mislim, ako se to uopšte može nazvati dobrom stranom. Dakle, da sumiramo prvi nivo – zamislite onaj lavirint od polica, vas koji se krećete sa korpom na točkiće, a na svakom ćošku vas vreba kupac – udarač sa kolicima. Cilj ovog nivoa je uspješno stići od ulaza u market sve do poslednjih polica, na potpuno drugom kraju zgrade, a pritom neometano napuniti korpu neophodnim namirnicama. Koliko samo igrica postoji na tu temu….

DRUGI NIVO – VOĆE I POVRĆE

Do ovog nivoa se uglavnom lako stiže, uspijeva čak i kupcima – amaterima. Zašto? Zato što su ove zdrave stvarčice uvijek na samom početku svake radnje. Psiholozi kažu da su one namjerno tu stavljene da bi se narod „ošamutio“ od predivnih i raznovrsnih boja koje samo priroda može napraviti, a da pritom još i steknu utisak kako je kompletan asortiman isto tako bogat, šaren i raznovrstan. Na taj način im se otvara apetit za kupovinom. Jeste, bogami, tako sam čitala na internetu, pa sad kad god prolazim pored voća i povrća, pazim da mi se ne raspištolji taj strašni apetit za kupovinom. Sve gledam u pod, da me boje ne udare u glavu, šta ću! Inače, što se samog nivoa tiče, njega pređete ako uspješno stignete do vage za mjerenje. Pošto kupci sami mjere, a pošto ih u vrijeme novogodišnje nabavke ima bar petsto u tom odjeljku, sve to može biti veliki izazov. Ako tome dodamo one koji nikako ne znaju da rukuju sa vagom (ne razumiju se u tu modernu tehnologiju!), one koji su zaboravili naočare kod kuće, one koji nikako ne mogu da zapamte šifru za pojedini proizvod (pa se vraćaju po deset puta da vide!), kao i one koji obavezno stave sve proizvode zajedno na vagu, možemo zaključiti da nije baš MAČIJI KAŠALJ preći na treći nivo. Ma kakvi, naivan je ko tako misli!

TREĆI NIVO – RED ZA SIR

Pa…hajde da kažemo da ni ovaj nivo nije baš nešto naročito zahtjevan. Onako, šta ja znam, zavisi od osobe do osobe. Meni je bio nekako srednje težak. Ustvari, njegov prelazak me motivisao za sledeći nivo, nekako sam mu opuštenije prišla. U redu za sir ne čeka toliko ljudi. Ima ih, ali ne nešto pretjerano. Ne znam zašto je to tako. Ili im nije baš neki izazov, ili prosto ne vole toliko sir, ili je možda nešto treće u pitanju… A i nema mnogo da se sjecka. Uglavnom kupite kocku sira određene težine i to je to. Dobro, neki traže i da im se siječe na listiće. Ali to ne može da se radi sa svakom vrstom sira, tako nam je objasnila gospođa koja radi na tom odjeljenju. Jeste, baš ljubazno je to objasnila jednoj drugoj gospođi kad joj je ova zatražila da joj isječe sir na listove: „Aman, gospođo, odakle vam ta ideja??? Pa to će sve da se zalijepi, pokvariće nam se mašina!!! Vi mislite da sve može kako vama padne na pamet??? Ne ide to tako, gospođo, ne ide…“ Eto, vidite i sami, nije teško preći ovaj nivo. Začas ste na četvrtom, a tamo…..

ČETVRTI NIVO – RED ZA SUHOMESNATO

I evo nas, stigli smo do ozbiljnijeg i zahtjevnijeg nivoa. U njemu učestvuje veliki broj kupaca. Još kad se ne poštuje strijelica koja pokazuje gdje je početak reda, nastane pravi haos. Kupci obavezno obrazuju jedan red za ČAJNU, KULEN i sve takve vrste prerađevina, a drugi za ŠUNKE i ostalo iz te kategorije. Onda dolazi do svađe. Svađe su u najvećem broju slučajeva najveći izazov na ovom nivou, i onda ga je mnogo teže preći, nikad kraja. Oba PODREDA se ubiše da dokažu ko je u pravu i dok se ČAJNA, KULEN I ŠUNKE ne poravnaju u jedan red, male su šanse za dalji napredak. Međutim, i da nema svađa (što je vrlo rijetko), tu su druge razne prepreke. Na primjer, stoji tridesetak ljudi u redu i čeka. Onaj koji kupuje, traži trista grama čajne kobasice. „Koju ćete?“, pita prodavac. „Ovu..“, pokazuje kupac prstom. „Ovu?“, pita prodavac. „Ne, ovu!“ „Ovu??“ „Ne, ovu ispod nje!“ „Aha, ovu?“ „Ne, ne, jeste ispod, ali malo desno!“ „Ovu?“ „Još malo desno!“ „Ovu?“ „Još malčice desno“ „Ovu???“ „E tu!!! Ko proizvodi?“ Prodavac kaže ime proizvođača, a kupac, bogme, nije zadovoljan: „Hmmmm, ipak ne bih tu. Evo može ova?“ „Koja? Ova?“ „Ne ta, ova druga!“ I, kreće sve ispočetka, a svi mi ostali čekamo. I čekamo…Iskreno, ovog puta sam se uplašila da ću i Novu Godinu dočekati u redu za suhomesnato. A kažu, kakav ti je početak godine, takva će ti cijela biti! Zamisli te strahote, provesti čitavu 2015. u redu za suhomesnato… Evo i sad se ježim od strave i užasa!

PETI NIVO – RED ZA MESO

Ko je ovaj nivo prešao, taj je majstor za igrice!!! Ovo je ubjedljivo najteži nivo od svih! Ovdje čeka najviše kupaca, a i najviše je onih udarača sa kolicima. Najpametnije je sakupiti živote na prethodnim nivoima i čuvati ih za ovaj, jer su pomenuti udarači sa kolicima ovdje najbrojniji i najagresivniji. I niko ne kupuje samo jednu stavku, pogotovo kad su praznici u pitanju. Imam osjećaj da bi pojedinci od onog što su kupili mogli sastaviti čitavu jednu životinju, neko prase sa glavom jagnjeta i pilećim nogama, ili neko tele sa svinjskim butkicama i ćurećim krilcima. Mitska bića bi od svega ovoga mogla da nastanu, i da o njima čitaju buduća pokolenja! Nije mi žao, neka kupuju ljudi, ali čini mi se da čestitka glasi: SREĆNA NOVA GODINA, a ne SREĆAN SMAK SVIJETA, OBEZBIJEDITE SE NA VRIJEME! Ali šta je – tu je… Naoružaš se životima, strpljenjem i dobrom voljom, pa kad stigneš na red. Jer, obično to izgleda ovako: „Izvolite?“ „Pola kilograma juneće, ne, kilogram, ne, kilogram ipo, da kilogram ipo neka bude!“ „Od čega ćete?“ „Može plećka, ili ne, neka bude od buta, ili, šta mi vi predlažete?“ „Za šta vam treba?“ „Uh, ne znam ni ja, djeca hoće jedno, suprug drugo…Možda ipak da uzmem svinjsko – kilogram, ne, kilogram ipo, ne ipak dva. Neka bude dva!“ „Dobro, od čega ćete?“ „Uh, pojma nemam, moždaaaaa…pa šta mi vi predlažete?“ I tako u nedogled. Taman dočekaš da se odluči za prase, kad eto ti i pileta na repertoaru. Pa dok se odluči da li će cijelo, da li će samo batake, ili možda samo file, duša ti je već u nosu. Još ako i do kakve svađe dođe, jer obavezno se neko UMUVA preko reda, onda si obrao bostan. Nema ti prelaska na drugi nivo pa da si ne znam šta! Teška ova igrica, naporna…

ŠESTI NIVO – BRZA KASA SPORA KASA

Ovaj nivo vam je već poznat, pisala sam već o njemu. To je čekanje u redu na kasi sa svim onim grupama ljudi koji takođe tu čekaju. Sjećate se coktača, naljepnica, nervoznih nestrpljivaca, opsesivnih preletača i ostalih? E, kad njih prođeš, dođeš na kasu, platiš i strpaš sve u kese, tada znaš da si uspješno prešao igricu. Misija završena!

Ja sam nagrabusila na petom i šestom nivou, a na drugom me je jedan dekica toliko izudarao kolicima da mi je došlo da se branim svojom korpom na točkiće, pa ko pobijedi – borba do smrti! Kaže on, ne zna čekam li u redu ili ne!!! Pa zar se tako provjerava??? I zato vam kažem, kad sam sve ovo prošla, presrećna sam dočekala Novu Godinu! Presrećna, jer sam opet sa svojima na sigurnom. Kao da sam sa fronta došla, a ne iz Maxija. Ali to je sada iza mene, gotovo je…. A Božić se tek približava (ovdje ide ona jeziva muzika, kao u horor filmovima, kad mislite da je kraj, a neka krvava ruka probija iz zemlje!)… 😉 😉 😉

5 mišljenja na „Brza kasa, spora kasa – specijalno novogodišnje izdanje

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s