Zašto ne izlaziti napolje bez preke potrebe?


Ima već sedam dana kako je počeo decembar – mjesec u kome se poslednjih nekoliko godina obično odvija smak svijeta. Ne znam zašto, ali iz nekog razloga baš tih tridesetak dana predstavljaju savršen period za odvijanje ovog, sad već tradicionalnog događaja. Pretpostavljam da je tada mnogo lakše objaviti ljudima takvu jednu vijest, jer mnogo više vremena provode u kući, pa su samim tim i mnogo više izloženi raznim vrstama medija. Jer, kad zahladni, kad čovjek jedva čeka da se vrati kući sa posla, pa kad se onako ošamućen od toplote i obilnog obroka udobno smjesti ispred televizora ili kompjutera, logično je da njegov mozak poput sunđera upija najnovije vijesti i informacije, pa kakve god one bile. I, nekako baš tada mnogobrojni ugledni proroci imaju najviše zastrašujućih vizija, naučnici donose najviše zaključaka od krucijalne važnosti za čovječanstvo, i konstantno se smjenjuju najraznovrsnija senzacionalna, kataklizmična, epohalna, nikad do tad viđena otkrića. Samo u jednom danu mogu se pročitati sledeći naslovi: „Džinovska planeta munjevitom brzinom strmoglavo juri ka Zemlji“; „Asteroid veličine sedamdeset pet fudbalskih terena, pod nazivom S84HHH888SSS, prijeti da udari u Zemlju, zbog čega će Sjeverni i Južni pol zamijeniti mjesta u roku od dvadeset minuta“; „Grad taj i taj će do kraja 2014. godine potonuti ukupno šest metara u to i to more, pri čemu će se to more pretvoriti u jezero“; „Zemljotres, do sada neviđene jačine, od oko 27 stepeni Rihterove skale, pogodiće tu i tu oblast, što će zbrisati jednu četvrtinu stanovništva na Zemlji i pri čemu će sve tektonske ploče zamijeniti mjesta“. I tako u nedogled. I uvijek nešto mijenja mjesta, sve se obrće, okreće, tako da do 31. decembra ima svi da stojimo naopačke i to na tuđoj tektonskoj ploči! Da se ne lažemo, klimatske i razne druge promjene u prirodi, svakako se dešavaju, i svi mi vidimo da ne idu baš u najsjajnijem smjeru, ali što je mnogo – mnogo je! Da se stvarno dešava baš sve što nam sipaju u glavu, Zemlja bi već odavno bila jedna isprevrtana, ispreturana, bezoblična masa, koja visi u svemiru i okrene se po neki put, čisto reda radi…

Ništa bolje nisu ni vremenske prognoze. Sjećam se vremena kad bih slušala te iste vremenske prognoze najnormalnije, čisto da bih znala kako da se obučem, da li mi treba kišobran, kapa, šal, ili naočare za sunce. Sada svaku vremensku prognozu očekujem sva prestravljena od onoga što me čeka. Naravno, ovdje ne podrazumijevam nepogode koje su se stvarno desile niti bih se ikada šalila na taj račun, već se to odnosi na one uobičajene i normalne vremenske prilike, a koje nam u poslednje vrijeme najavljuju u velikoj panici i sa mračnim predviđanjima. Na primjer, prognozira se košava u narednih nekoliko dana. Košava je vjetar karakterističan za ovo područje. Istina, nije prijatan, oduva te živog, uvuče ti onu zimu u kosti, ali nosiš se nekako sa tim, jer je ta ista košava sastavni dio ovdašnjeg jesenjeg i zimskog perioda. Dođe i prođe. Ali ne, sada to više nije tako! Sada kad najavljuju košavu, umjesto da odeš na posao, ti bi radije išao u sklonište da pokušaš sačuvati živu glavu. Sada takva jedna prognoza zvuči otprilike ovako: „Od sutra se na području naše zemlje očekuje nezapamćen vjetar orkanske jačine, koji će se u većini djelova pretvoriti u tornado pete kategorije, i koji će uništiti bukvalno sve pred sobom.  Najkritičnije će biti na području Banata gdje će se vjetar kretati oko 750 kilometara u sekundi i gdje ništa živo preživjeti neće. Na snazi je drečavo crveni alarm, što svakako predstavlja znak najveće opasnosti koja je ikada postojala.“ Nisam stavila uzvičnik na kraju prethodne rečenice, jer je vrlo važno napomenuti da voditelji predstojeću katastrofu najavljuju tako mirnim tonom, kao da čitaju recept za sočni kolač sa jabukama. Vjerovatno pričaju tako smireno da narod ne bi paničio ;-)! I hajde ti poslije ovoga izađi napolje ako smiješ! Ili kreni bilo gdje, a da nisi napunio džepove kamenjem, za svaki slučaj! I sa sve tim kamenjem, dok ideš prema kolima ili autobuskoj stanici, obavezno se krećeš  u blizini bandera ili ulične rasvjete, da bi mogao da se držiš za nešto i sačuvaš život, kada taj „orkanski vjetar preraste u tornado pete kategorije“. Međutim, šta se stvarno desi? Bude košava, izađeš napolje, smeta ti onaj vjetar, ali najnormalnije stigneš gdje treba, uđeš u toplo, ugriješ se i to je to. Ona zaista bude najjača na području Banata, ali i to prođe, i sve dok stvarno ne napravi neku štetu, nema potrebe ulivati ljudima toliku paniku!

download

Ništa bolje nije ni kada je kiša u pitanju. Tada u krupnom planu prikažu satelitski snimak džinovskog oblaka koji je prekrio pola svijeta i opet onako mirnim tonom, kao da čitaju recept za sočni kolač od jabuka, daju sledeću prognozu: „Od sutra se na cijelom području istočne Zemljine polulopte očekuju padavine biblijskih razmjera. Predviđa se da će napadati oko 1000 litara po metru kvadratnom, što je do sada nezapamćena pojava. Aktiviraće se sva moguća klizišta u zemlji, a očekuje se da će narednog dana u večernjim satima kiša prerasti u grad veličine fudbalske lopte. Prestanak padavina očekuje se nikad.“ I šta sad čovjek da radi, obzirom na to da kiša biblijskih razmjera svakako ne uključuje neodlazak na posao. Ništa, spremiš svih sedam kišobrana koje imaš u kući, spakuješ čamac na naduvavanje, dva vesla, kao i lavor, u slučaju da krene taj jezivi grad, pa da nekako zaštitiš glavu. Ko ima peraje, ponese i njih, svakako nisu višak. A šta se stvarno desi? Pada kiša, čak i preraste u grad, čak se i skvasiš, jer nije zagarantovano da nećeš, ali opet, dok god nema neke veće štete, moraš priznati da su i kiša i grad sasvim normalne prorodne pojave. Ljudi ih uglavnom ne vole, ali ih prihvataju. Smjenjuju nam se nad glavom vjetar, kiša, snijeg, sunce, čitavog života su sa nama, i tu zaista nema ništa zastrašujuće ni katastrofalno…

images

Kad smo već kod sunca, ni tu situacija nije naivna. Ustaneš ujutro, napolju vedro, nigdje oblačka, sprema se jedan divan sunčan dan. Odmah si raspoloženiji i imaš mnogo više volje i motiva za predstojeće zadatke i obaveze. A onda uključiš jutarnji program da čuješ kolika se temperatura očekuje i eto ti jada. Pozitivna i nasmijana voditeljka, u predivnoj bluzi sa roze cvjetovima, melodičnim glasom najavljuje sledeće: „Prema prognozi meteorologa, danas će biti sunčano i veoma toplo, sa temperaturama iznad prosjeka za ovo doba godine. Očekuje se da će temperatura dostići četrdeset sedmi podeljak, pa se građanima savjetuje da ne izlaze napolje između 5 ujutro i 9 uveče. UV zračenje je znatno povećano i čim pomolite nos napolje, izgorećete kao prženica i bićete momentalno ozračeni od sada pa do kraja vašeg života. U najboljem slučaju, očekujte opekotine prvog stepena koje će vam ostaviti ogromne i ružne ožiljke na koži. Inače, u gradu će biti postavljene cisterne sa pijaćom vodom, a ekipe hitne pomoći biće na raspolaganju građanima dvadeset četiri časa dnevno.“ Poslije ovoga, ne da više nemaš ni volje ni motiva za bilo kakvu akciju, nego izbezumljeno mažeš kremu sa zaštitnim faktorom 120 po cijelom tijelu, tražiš onaj sombrero što ti je onomad donio prijatelj iz Meksika, pakuješ sve tri lepeze, kao i mini frižider sa osam litara svježe vode, da ti se nađe. I tako opremljen, kreneš na posao. A šta se stvarno desi? Bude sunčan i topao dan, čak i bude toplije nego što bi trebalo, ali dok god normalno možeš da funkcionišeš, to nije ništa strašno. Doduše, možda se i preznojiš par puta, što niko od nas ne voli. Iznerviraš se na momenat zbog toga, ali čim stigneš kući i osvježiš se, zaboraviš na sve te muke. Dok god ne krenu neke nepodnošljive vrućine, suša, padanje u nesvijest i ostale neprijatnosti, stvarno nema nikakvog razloga za paniku. Bar ja tako mislim…

8930306-happy-sun-with-shades

Naravno, tu je i neizostavni snijeg. Sva djeca vole snijeg i raduju se tim prvim pahuljicama. Ja nisam imala prilike da se u djetinjstvu igram u snijegu, jer dolazim iz klimatski sasvim drugačijeg područja. Međutim, otkad živim u Beogradu volim kada napada i kad škripi pod nogama. Bude mi interesantan sve dok napolju ne otopli i dok ne krene takozvana bljuzgavica. Onda bih radije bila u kući i posmatrala sve sa bezbijedne udaljenosti. I sad, treba na televiziji da najave taj predstojeći snijeg. Opet je tu vedra i nasmijana voditeljka, obično u majici kratkih rukava, koja govori isto tako vedro, ljubazno i nasmijano. To zvuči ovako: „Od večeras se na većem području naše zemlje očekuju sniježne padavine, koje će narednog dana prerasti u strašnu, nezapamćenu mećavu, praćenu olujnim vjetrom. Snijeg će napadati u visini od osam metara, pa se građanima, koji žive na prvom i drugom spratu, preporučuje privremena selidba kod komšija sa trećeg ili nekog višeg sprata. Oni koji žive u prizemnim kućama, neće preživjeti. Zbog izuzetno niskih temperatura, na svim ravnim površinama stvoriće se i led, pa se očekuje ogroman broj preloma gornjih i donjih ekstremiteta kod ljudi. Takođe, ogromne ledenice će, sa svih krovova u gradu, padati ljudima na glavu. Ekipe hitne pomoći biće na raspolaganju dvadeset četiri časa dnevno. Savjetujemo građanima da ne izlaze napolje bez preke potrebe.“ Eto, i ko se poslije ovoga može radovati snijegu? I kako je uopšte moguće radovati se, kad ne znaš da li ćeš naredno jutro dočekati, a i ako dočekaš, ne gine ti kakva lomnjava ruku ili nogu, lijepo kažu ovi u prognozi. I šta ćeš, spremaš lopate, grtalice, skije, sanke, šlemove i uopšte, sve što ti može pomoći da preživiš ovu najavljenu kataklizmu. A šta se ustvari desi? Napada snijeg, čak napada prilično visoko, bude i malo nekog vjetra koji se poslije nekog vremena smiri, i ti opušteno izvedeš djecu napolje da se igraju u snijegu, a oni uživaju, ma nema im ljepšeg provoda. I dok god stvarno nema mećave, leda, bljuzgavice i ledenica, nema razloga paničiti narod. Pustite ljude i djecu da bar kratko uživaju u nečem lijepom….

images (1)

Eto, to su vam vremenske prognoze danas – pravi horor filmovi. Ko preživi, pričaće! Kako god da okreneš, ne smije se izlaziti iz kuće bez preke potrebe. Prema njihovim prognozama, ostali bismo u kući do kraja života, izbezumljeni od straha i u vječitoj panici. I još kad tome dodamo svakodnevni decembarski smak svijeta….Šta da vam kažem, dobro je da smo još uvijek živi i pri zdravoj pameti! A šta bude – biće!

😉 😉 😉

4 mišljenja na „Zašto ne izlaziti napolje bez preke potrebe?

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s