Domaćice i kako to riješiti?!


 – Čime se bavite? – upitali su jednu ženu na nekom rođendanu zajedničkih prijatelja.

– O, pa ja sam domaćica! – odgovori žena, na šta ovi isti koji su je pitali zaključiše:

– Domaćica? Znači, ne radite ništa! Blago vama, uvijek ste kod kuće, bar možete da uživate u svom slobodnom vremenu. Mi izgibosmo na poslu, muke žive, stres, umor, obaveze, šta da vam kažem…

– Čime se bavite? – upitali su drugu ženu, dok su svi zajedno čekali na pregled kod ljekara.

– Znate, ja sam domaćica. – izjasni se žena, na šta ovi koji su je pitali odgovoriše:

– Domaćica? Znači, ničim se ne bavite! Blago vama, ne mislite ni o čemu! Skuvate da ima da se pojede nešto, ispratite djecu u školu i mirni ste! Mi koji radimo, šta da vam kažem, ne znam ni kako postižemo sve, toliko posla i obaveza….

Pitali su ljudi tako i treću i četvrtu ženu, i još njih mnogo, i svi bi im zavidjeli kad bi odgovorile da su domaćice. Jer, ko ne bi želio tako lagodan život, bez ijedne obaveze  osim kuvanja ručka i ispraćanja djece u školu. Kako ovi zaposleni kažu, nema opuštenijeg života od onog koje domaćice vode. I šta te žene uopšte rade po cijeli dan kad završe sa ručkom? Gledaju turske i indijske serije, samo obrću kanale i ulančavaju – kraj jedne sa početkom druge! I stalno „vise“ na internetu – „fejsbuče“ i tvituju. Jeste, tako je! I stalno piju kafu, jednu za drugom i ništa drugo ne rade, već ljenčare do besvijesti. I to sve dok ostatak naroda skapava na poslu, a jadna dječica se muče u školi. Strašan svijet su te domaćice, ja da vam kažem!

57425-domacica

Kad malo bolje razmislim, ima u svemu tome logike. Sa koje god strane da sagledam situaciju ispada da te domaćice stvarno nikad ništa ne rade. Njihov posao je nevidljiv. Jer, kad muž i djeca dođu kući, iscrpljeni i premoreni, dočeka ih savršeni red. Sve je na svom mjestu, uredno i organizovano. Garderoba oprana, ispeglana i uredno složena u ormarima. Ručak skuvan, sto postavljen. Kolači spremni, čitava kuća miriše na vanilu i šećer. Prašina obrisana, pod usisan, prozori se blistaju, zavjese oprane. Posteljina na krevetima zategnuta, miriše na omekšivač. Ma sve je kako treba i još preko toga! Međutim, sve se to podrazumijeva, tako i treba da bude, pa kako drugačije??? Dakle, taj posao koji domaćice obavljaju se ni ne primjećuje, on se podrazumijeva i to do te mjere da ispada kao da se on sam od sebe radi. Da zaključimo – sve što domaćice urade se ne vidi, to je jedno normalno stanje, pa prema tome domaćice ništa i ne rade, nema dokaza! E sad, ako iste te domaćice ne obave sav taj posao, već ostave haos po kući, onda se to i te kako primjeti! Onda to uoče svi, ne samo muž i djeca, već se nadaleko taj nemili glas pročuje! To stanje nikako nije normalno i ni po čemu se ne može shvatiti kao podrazumijevano. Opet da zaključimo – sve što domaćice ne urade vidi se i iz druge države, to je jedno nenormalno stanje, pa prema tome domaćice ništa živo ne rade, dokazi postoje! Lijepo ja kažem: obrni-okreni, isto ti se hvata! Ne rade, pa ne rade!

oocmom-002_flat_final_web

Ipak, moram da primjetim da se domaćice nikada ni na šta ne žale (a i što da se žale, kada ništa i ne rade!). One na sve reaguju bez riječi i ništa im nije teško, što se i podrazumijeva kada je toliki nerad u pitanju. Na primjer, dođe muž kući sa mukotrpnog kancelarijskog posla i požali se da je pored svih obaveza koje je imao, još i posjekao mali prst desne ruke ivicom papira, i da mu je jako loše bilo kad je vidio kolika je krv tu krenula. Žena – domaćica tada bez riječi vadi šnicle odnekud iz frižidera, i to kvalitetno crveno meso, sprema ih u roku od petnaest minuta, da bi siroti muž obnovio svoja crvena krvna zrnca poslije tolikog gubitka krvi i preživljenog stresa na poslu. Bez obzira što meso nije bilo na podrazumijevanom jelovniku tog dana (to je onaj ručak što se sam sprema…), ona mora da ga vrati u život poslije teške povrede i tu nema više nikakve diskusije. Na kraju krajeva, on je taj koji zarađuje i radi, i za njega se mora imati razumijevanja. Ona ništa ne zarađuje, a kako bi i zarađivala kad ništa živo ne radi, nego samo gleda serije i pije kafu. Čista logika koja se sama nameće!

Domaćice su uvijek raspoložene i to je lijepo, a i podrazumijeva se naravno. Jer jedna žena koja po čitav dan samo sebi ugađa, dok svi ostali rade i muče se, prosto ne može biti ništa drugo nego raspoložena i nasmijana. Naročito ove domaćice koje imaju po dvoje ili troje male djece koja ni u vrtić ne idu. Njima je uvijek zabavno, jer mala djeca su zabavna i ta mala djeca sama sebe čuvaju, dabome! I onda majci – domaćici nije dosadno, kao kad su joj djeca u školi ili vrtiću. Onda nju to dvoje-troje male djece zabavljaju, ne traže ništa, poslušni su, ne plaču, ma živi se ne čuju. Ako tim anđelčićima koji se sami čuvaju dodamo i sav posao koji se sam uradi, sasvim je logično da će majka – žena – domaćica dočekati svog iznemoglog muža na kraju dana sa širokim osmjehom, puna pozitivne energije, sa razumijevanjem koje vrca na sve strane, sa svježe spremljenim šalama, neopterećujućim pričicama i toplinom doma svog. Pa tako i treba, nego šta! Opet čista logika!

Majke – žene – domaćice ne misle ni o čemu. One su uvijek spokojne i nemaju nikakvih briga. Nekako ispada da briga imaju samo oni koji zarađuju, a pošto domaćice ne doprinose na taj način, dozvolićete, onda one nemaju o čemu ni da brinu. One ne misle ni kako je djeci u školi, da li su jela tamo, da li su ponijela kišobran, zašto kasne iz škole, zašto se ne jave da zna gdje su. Ne obraćaju pažnju na ocjene, na neopravdane, na ukore, na nagrade, pohvale…Pošto se posao sam radi, djeca sama čuvaju, onda se i brige same brinu, eto po treći put čiste logike! Čudna sorta su te domaćice, priznaćete….

Što se mene tiče, ja radim u državnoj službi, u prosveti, tačnije rečeno. Predajem „do, re, mi, fa, sol, la, si, do“, kako mi je nekoliko ljudi to onako stručno reklo. Jeste, odgovorila sam im, ali to tek u srednjoj školi i to po dvije note godišnje, a još me i država plaća, vjerovali ili ne! Drugi neki ljudi su me pitali šta će mi fakultet da bih bila „pevaljka“, a treći su me isto tako znalački pitali šta još studiram pored tog FMU ili kako se već zove. Na to već nisam imala odgovor, bilo ga je nemoguće smisliti. A još radim svega četiri dana u nedelji, a ostala tri ljenčarim po kući i to sa dvoje male djece koja se sama čuvaju. Zamislite onda koliki sam ja neradnik u očima svih ostalih koji mukotrpno rade i muče se! Em tri dana ne radim ništa, em ostala četiri dana učim djecu u nekakvoj tamo muzičkoj školi po dvije note godišnje da bi postali neki tamo „pevači i pevaljke“, a još dobijam i pare za to!!! Ja sam vam, dragi moji, neradnik na kvadrat, šta da vam kažem, lijepo ovi radni ljudi kažu….Ne znam kad i kako će se svemu tome stati na kraj, ali da je nepravda – nepravda je. Jedni ljenčare i planduju, dok drugi izgaraju na poslu…Kako ono kažu – nekome je život majka, a nekome maćeha. Za kraj, jedan veliki pozdrav svim domaćicama – neradnicama. Da ste nam žive i zdrave!

A vi? Čime se vi bavite…?

8 mišljenja na „Domaćice i kako to riješiti?!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s