Betoven, Aca Lukas i drugi muzičari


Evo opet pišem o svojoj omiljenoj autobuskoj liniji – E5. Pošto sam zaključila da ću u njoj provesti otprilike četvrtinu svog života, nije ni čudo što za mene predstavlja nepresušni izvor inspiracije. Vožnja traje prilično dugo – između 13 i 15 novokomponovanih pjesama – a to je dovoljno da primjetim i doživim različite, meni zanimljive situacije. Zašto mjerim razdaljinu pjesmama i to novokomponovanim??? Upravo zato što su me te iste pjesme navele da napišem ovaj skromni tekst. Nije mi namjera da bilo koga kritikujem, vrijeđam, ili da osuđujem nečiji muzički ukus, ovo je isključivo viđenje kroz moje naočare, dakle subjektivni osjećaj, kako bi rekli na jednoj popularnoj televiziji. Pa da počnem…

Radnja se dešava ove prve novembarske srijede. U pitanju su rani jutarnji sati, i cilj mi je da stignem na prvi čas sa maturantima koji počinje u 8h. Odlučih da u prevozu detaljnije isplaniram šta ćemo raditi danas i da na miru o svemu razmislim, jer kod kuće imam dvije persone od ukupno osam godina, a od istih često ne čujem svoje misli. Ali, ne lezi vraže! Smjestim se ja udobno na sjedište, udahnem duboko, kad eto ti majstora, pojača onaj radio „do daske“, sav ponosan na stanicu koju je izabrao. Ne znam tačno koja je bila u pitanju, ali me koštala mnogo čega tog jutra, između ostalog i planiranja časa. Od Zvezdare do Rakovice bila sam izložena takvim zvukovima, instrumentima, aranžmanima, glasovima i, Bože moj dragi, tim tekstovima, da su mi mnogi od njih odzvanjali u ušima satima kasnije. Najavljuje voditelj po tri pjesme, neke pjevače znam, za neke nisam nikad u životu ni čula, a tu sam već skoro četiri decenije. I kreću pjesme…Prva, neki mlađi pjevač je u pitanju, između ostalog u refrenu kaže MUČIŠ ME HRONIČNO, TO RADIŠ ODLIČNO! Hmmmm, kako se meni čini, ovo je posvećeno ili glavobolji, ili nesanici, ili možda nekoj upornoj bakteriji koje mučenik nikako da se otarasi, pa joj je čak i pjesmu posvetio. Zašto bi se inače obraćao ženskoj osobi na takav način, ne ide nekako…Ne, definitivno mislim da je to bila pjesma iz oblasti medicine, sa snažnom porukom u refrenu da će se sa tim problemom izboriti kad-tad! Zanimljivo, moram priznati. Lično, podržavam svaki vid borbe, pa i ovaj. Evo i druge pjesme, brza, vesela, onako svadbarskog tipa, pa kaže:

NEMOJ, MAJKO, DA MI BRANIŠ

ODOH NA KRAJ SELA

ČIM JE VIDEH, BLAGI BOŽE

PAMET MI SE SMELA.

Osim primjetnih pedagoških metoda gospođe majke, tu je i blagi religiozni momenat, iako je glavni akcenat bačen na radnju koja se poslije desila. Naime, ode on na kraj sela, tamo nađe dotičnu, eto ti svadbe, veselja, ma kraj ne može biti ljepši. Atmosfera takva da mi je žao bilo što nemam kakvu čašu, pa da je onako iz duše otresem o pod usred minibusa! Sama mi ruka krenula, ali iskontrolisah se nekako uz obećanje sebi da ću sledeći put staviti jednu manju čašu u džep, neka se nađe. Ima taman iz onog kompleta gdje su se dvije već polomile, pa nek ide i treća, neću žaliti! Nakon ovog veselja, atmosfera se znatno mijenja, jer nastupa čuveni Aca Lukas sa Betovenovski dramatičnom pjesmom LIČNA KARTA. Dramatika i tematski kontrasti su veoma naglašeni, tako da mora čovjek pažljivo da je odsluša od početka do kraja, bez obzira na poslijedice. Sudbinska je to pjesma, sa snažnom tematikom i sa tom borbom svijetla i tame, pa bih baš voljela da mi se ukaže prilika da pitam Aciku da li mu je uzor bio Betoven, ili možda Brams???

Idemo dalje, sledeću numeru izvodi izvjesna Marina, a refren pjesme je sledeći:

TELEFON NA VIBRACIJI, STOP KOMUNIKACIJI,

NE, NE PODLEŽU GARANCIJI

REČI ŠTO U BESU SE IZGOVORE.

Ne znam, nisam pametna. Ja ovdje ne vidim nikakvu ljubavnu pjesmu, kao što je voditelj to emotivno najavio. Liči mi isključivo na reklamu za mobilni telefon, i čista logika mi govori da u ovom slučaju garancija ne važi ukoliko taj isti telefon razbiješ u nastupu bijesa.  I pazite,  to je sasvim u redu, jer zna se koje vrste kvarova podležu garanciji. Još se ovdje DVA puta kaže NE, NE PODLEŽU GARANCIJI, a znamo da se ponavljanjem određenih riječi samo naglašava njihovo značenje. Prema tome, molim lijepo, ne bih dalje u dublju analizu, sve je jasno!

Poslije par pjesama, krenuli su dueti: Ceca i Aca, Saša i Seve (kažu, jedan od najvećih hitova trenutno!) i još neko dvoje, da me ubiješ ne sjećam se imena. Međutim između solo nastupa i dueta ubačena je i jedna pjesma Amadeus benda, kao svojevrstan prelaz među stilovima. Njihova muzika nije ni tamo ni ovamo. Oni kao pjevaju nešto, a ne možeš definisati melodiju, pa nema šanse! Ne zna se ni gdje je kraj, a ni početak, ni kuda sve to uopšte vodi! I taj tekst, o dragi moji ljudi, taj tekst:

ČUJEM PRIČAJU O NAMA NAJLEPŠI SMO PAR IKADA

ZA NJIH SMO SAMO TAJNA FORMULA

KADA OKO TVOGA STRUKA NEŽNO KRENE MOJA RUKA

CEO GRAD JE LJUBOMORAN.

I sad pitam ja vas šta je ovo, kakvi su ovo stihovi, šta ovdje ide sa čim, i kako ih uopšte uklopiti u bilo kakvu melodiju??? A bend nosi ime, ni manje ni više, nego AMADEUS! Voljela bih da ih pitam odakle inspiracija za tako upečatljivo i poznato ime. Pretpostavljam da ga je izabrao pjevač, jer mu se tako zvalo omiljeno morsko prase koje je gajio kao mali, pa ga je ta snažna veza iz djetinjstva inspirisala…Dobro, nisam fer, možda nije morsko prase, možda je zec, da ne bude poslije ja sam isključiva!

Stigoh u Rakovicu. Čekaj, šta ja ono treba da radim i sa kim??? Aha, maturanti, a treba da radimo analizu klavirske sonate u d-mollu od Ace Lukasa, opus taj i taj. Čekaj, ne uklapa se nešto, možda nije klavirska sonata, možda je violinska ili druga neka! E djeco draga, nagrabusili ste danas…. 😉

6 mišljenja na „Betoven, Aca Lukas i drugi muzičari

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s