To nema ni u Americi!


Svi mi koji se već duže vrijeme vozimo minibusima na liniji E5, odavno smo shvatili da ih voze mladi i nadasve ambiciozni vozači. Njihova glavna misija je da voze što brže i da tu brzinu što više razviju, tako da bi nas jednog dana možda mogli i teleportovati sa Zvezdare na Banovo brdo istim tim svemogućim vozilima. E sad, mi koji smo već dugogodišnji putnici profesionalci, vremenom smo razvili svoj sistem preživljavanja u istom, pa tačno znamo kako da stignemo od ulaznih vrata do sjedišta, dok vozilo naglo ubrzava i uleće u krivinu. Znamo to da uradimo čak i ako nam je otvoreni novčanik u jednoj ruci, a karta i kusur u drugoj, jer smo svjesni da vozač ne smije da gubi vrijeme, mora da uzleti. Ja, na primjer savršeno održavam ravnotežu u svim situacijama, uključujući i ultra naglo kočenje na semaforu, preticanje iz neke izmišljene trake, trkanje sa gradskim prevozom itd. Međutim, lako je za nas, tu su i putnici-amateri, koji se prvi put upuste u avanturu na liniji E5, pa se malo teže snalaze, što je i razumljivo. Tako je juče, na Miljakovcu, ušla jedna bakica noseći svojih četrdeset i sedam kesa i sa vrata još govoreći da je dobro što smo naišli, da žuri na prevoz koji vodi na Glumčevo brdo, i da ne smije nikako da zakasni. Pomislim ja kako ne da neće zakasniti, nego ima da stigne i na onaj koji je već otišao. Naravno, čim je majstor nagazio i razvio brzinu jedne standardne svjetlosne godine, bakica se šokirala. Prvo što je jedva došla do sjedišta, drugo, vidjelo se da joj ne prija ovo akrobatsko manevrisanje. Da bi joj bilo lakše, dohvatila se religije, pa se krstila i krstila, u prosjeku po tri ipo puta po semaforu, valjda joj je tako bilo lakše…Htjedoh da je utješim, da joj kažem kako je sve to normalno, da ne brine ako možda probijemo zvučni zid, da je to uobičajeno za E5…Ipak, odustala sam, neka se čeliči, možda će se opet voziti, trebaće joj hrabrosti i iskustva! Stigosmo mi na Trošarinu, bakica se nekako dokopa izlaznih vrata sa svih svojih četrdeset i sedam kesa, i prije nego što će izaći obrati se mladom, ambicioznom vozaču: „Ej, bre, batice, pa šta je ovo??? Hoćeš da me ubiješ, a ja ti još i platim 150 dinara za to??? Pa toga nema ni u Americi!!!!“ I izađe bakica, odleprša na Glumčevo brdo, a ja ostadoh da razmišljam kako to funcioniše E5 u Americi….

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s